| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Velika Jabuka
Neki stari dani
- 12:11 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
|
Skoro sam napisala cijeli post o svoja zadnja tri dana, ali nekako mi nije bio niti iskren niti kao da sam stavila dovoljno duse i truda u njega.Tako, odlucila sam sve izbrisati i ponovo napisati nekoliko rijeci o zadnja 72 sata. Evo me na pola puta svog dolaska u Split, te polako se blizi moj ponovni odlazak. Zabavljam se i dobro mi je. Cak je i malo tuzno gledati kako se u Splitu neke stvari te i ljudi nisu pomakli s mjesta,ali tesko mi pada vidjeti i ogromne promjene u nekim ljudima. To je zajebana stvar sa daljinom. Zapamtis ljude na jedan nacin, a u stvari svjesni ste da putujete drugacijim smjerovima, te da su vase ideje, snovi i zelje postale sasvim drugacije prirode - uvjetovane novim okolinama, situacijama tj. novim kontekstom. Kad se vratim u Split uvijek se osjecam kao da imam 17 godina. Odmah me vrati u te dane, gdje sam jos uvijek trazila svoje mjesto pod zvjedanim Splitskim nebom. Sad je zivot drugaciji, imam 21 godinu, ne smeta mi visak kila, boli me briga sta drugi misle kako izgleda roba sto nosim, te volim li ili nevolim katkada poslusati Backstreet Boyse ili pak Let 3. Iako sam se super zabavila zadnjih 5 dana sa svime, jucer je nekako bio najutjecajniji dan. Vidjela sam dvije osobe iz proslosti. Prijatelja iz ulice, te prijatelja iz osnovne skole. Ulica je uvijek bila moja bolna tocka. Od pocetka sam bila izdvojena jer sam naknadno dosla, mala bogata debela "vlajina", nikad dovoljna "faca" za sve njih. Sad sam nazovi netko... Prijatelj mi se javlja, te kao da mu je drago da me vidi (on je bio jedan od normalnijih u toj ulici). Saznala sam gdje je tonu ljudi otislo, propalo, nestalo. Saznala sam da je i njega mucila ta zajednica "ulice" te da mu se gadila...Ja sam mislila da sam jedina. Oni su definitivno zasluzni za 90 posto mojih kompleksa, te je bilo dobro stupiti u dodir sa "Jelenom od prije 7 godina" i malo proraditi na tome. Druga osoba koju sam vidjela jest moj jako dragi prijatelj iz osnovne skole. Bio je malo na pijanu stranu, ali jos uvijek se moglo "doci do njega". Inace on je pozitivna tocka u mom osnovno-skolskom zivotu. To je bila skola Marjan, u koju sam se doselila u cetvrtom osnovne, naravno opet nova osoba - meta stvorena za verbalni napad, kuzite. Ali sad kad pogledam cijeli svoj tok skolovanja, uvijek sam bila "nova osoba" haha. Srecom sad znam kako se postaviti u tim situacijama, ali samo zato jer sam naucila od prijasnjih dogadaja. On je definitivno bio osoba koja je ostavila dobre uspomene na skolu Marjan. Dok su drugi bili brutalni, on je bio prijatelj. To mi je znacilo vise nego ista, dan danas to postujem. Tako, bilo mi je iznimno drago ga vidjeti i popricati s njime. Sjetili smo se malih sitnica, budalastina, tko je od koga prepisivao i tako. Takoder sam i vidjela koliko su se nasi zivoti promjenili....kompletno.... Svi mi cuvamo uspomene u sebi kao male diamante koji ne gube sjaj. S vremenom ti diamanti se mjenjaju, ali sjaj ostaje...A ako sjaj nestane, bar znamo da je to nesto bila samo - bizuterija. Tako danas tocno znam koja su mi prijateljstva diamanti a koja su se otkrila kao bizuterija. Ovih dana se jos tonu stvari desilo. Bila sam na Moralesa, pa na Let 3. Vidjela sam onog lika opet, koji se usudio javiti - whatever. Cudi me s obzirom da sam rekla da ne zelim nista od njega. Sta on hoce sad biti fin, pogotovo kad meni vise odgovara biti samo na hello-hello. Poanta ovog posta je: postajemo stariji. Mozda drugim ljudima nije tako radikalan "skok" jer vide sve te ljude iz proslih zivota cesce, a ja samo vidim svakih godinu, dvije, tri, kao duhove u prolazu... Kako god bilo, vrijeme ce uciniti svoje, a na nama je da ostavimo svoj trag za nove generacije... |