| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Velika Jabuka
Devil wears Prada pt.2
- 13:58 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
Mrzim svoju praksu....mrzim, mrzim, mrzim..... Jucer je bilo snimanje za americki casopis "Glamour". Ja sam bila dogovorena za pomoci snimati jucer tj. subota. Pojavim se ja ujutro u 6 ipo, fotografkinja me pogleda kao da sam s Marsa pala. -Sto ti radis ovdje?- sa kiselom facom me upita. Ja je blijedo pogledam i kazem : Rafael (asistent) me je jucer pitao kad zelim doci, subotu ili nedjelju i ja sam mu definitivno napomenila subotu jer u nedjelju nemogu radi diplomskoga... Fotografkinja cila sad u panici, nezna sta ce jer ima dvije ruke extra koje joj mogu pomoci.... -Udji- preko kurca mi kaze. U tom trenutku sam znala da dan nece bas najbolje proci. Tad se pojavi njezina bagra asistenata ili kako ih ja zovem "skupina umisljenih debila". Tako, dosla je skupina umisljenih debila, svi se naredali, svi pametuju, a nemaju pojma o cemu je rijec. Jedan se zove Bijorn, dolazi iz Svedske, u Americi je tek godinu dana, umisljena stoka i idiot od covjeka. Ja eto bar pokusavam biti fina, on sa mnom kao da sam najgore Balkansko smece. Drugi asistent se zove Dima, rodom iz Latvije, iako ga fotografkinja stalno zove Rusom, te kad je objasnjavala tipicno umisljeno americki - ma sve je to isto Rusija Latvija ... U sebi ja mislim...wow koji idiotizam,jebiga nastavljamo...Dima je jos bio donekle fin samnom, tako nemogu puno o njemu govoriti, ali bez brige Bijorn je nadoknadio svojim debilizmom i za Dimu. Treci asistent je bio Micha (cita se : Majka). Njemu je bio prvi dan pa je momak cili bio preplasen, ja sam mu tonu pomogla, da bi on preuzeo sav kredit i nakraju njega pohvalilo...ma goni se. Sve u svemu, snimanje je bilo u Columbia University. Slikavali smo kao 10 najutjecajnijih mladih zena u americi sto se tice znanosti i dobrotvornog rada. Ma whatever. Ali iskreno, sve cure su bile super fine i pametne do boli. Bile su osvjezenje s obzirom na ostatak bagre. I tako namjestamo mi sve za snimanje, svaki moj komentar ja ispadam idiot, nije to tao, nije to ovako... bla bla bla... Onda se fotografkinja na mene izderala jer sam ju pitala pitanje. - Kad smo na snimanju, ne pitaj me nista,ne razgovaraj samnom, ako trebas nesto pitaj asistente . - sa ludackim pogledom mi odbrusi. Promislim ja u sebi " kucko jedna nemas pojma s kime imas posla i p.s. jebe se meni za tvoje jadno snimanje i kurvo nisi prstom makla i mozda bi pitala asistenta da oni nerade sav TVOJ posao.... ali suzdrzala sam se - radi Sean-a. Mog prijatelja, jer ipak je on dao dobru rijec za mene.A sad bi volila da mi nije nikad tu preporuku dao... Snimanje se nastavilo, teglim stvari okolo, pokusvam pomoc...Svaki moj ono pokusaj da pomognem, ispadnem debil... Npr. nakon sto je pogubio pola vaznih stvari za osvjetljenje, Bijornu kazem da moze nabaviti kao cinematograf opasac gdje moze staviti sve stvari za rad, na sto on meni odgovori : Necu to nikad nabaviti jer nijedan asistent to ne nosi i mi moramo misliti o nasem image-u. Samo sam ga kiselo pogledala i rekla mu : Tvoj rad bi trebao biti prije tvog imidza. Ma mislim koje preseravanje. Jos me tu zajebavalo...A onda sam u tri sata se odlucila pokupiti. Rafael me kiselo pogledao sta idem ca, na sta sam mu rekla da sam dala vec 9 sati i da je to vise nego dovoljno s obzirom da radim besplatno. Onda je kao rekao ok. Tad sam se pokupila... Posto smo bili u cistoj pripizdini, morala sam hodati od 116-te ulice do 72. da bi nasla podzemnu... Sto bi npr.u Splitskim razmjerima bilo, da ja sa vrha marjana, odem do drugog kraja grada tamo na pujanke, trstenik itd... A da setam Vukovarskom.Znaci jako puno setanja. A da stvar bude jos gora, vani vruce u picku materinu a kisa pada kao luda - ja bez kisobrana, jer je ostao na snimanju u kombiju. Napokon sam oko 6 dosla doma i uvalila se u krevet... Jedna dobra stvar od svega toga, taman kad sam izisla sa snimanja, izvucem telefon (koji je bio silent) i vidim netko zove... Bio je Joe. Onaj maneken sta sam upoznala prije nekoliko tjedana. Lik me nazvao tijekom pauze na poslu. Tip je totalno fin. Jedva cekam da pocnem nanovo slikavati. Tako, uzimam to kao neki znak, da je mozda vrijeme da odjebem sve ove glupe prakse i koncentriram se na vlastiti rad. Sad sam odlucila dati otkaz. Kad zavrsim pisati ovaj blog, napisat cu dva email-a. Na fini nacin cu izjasniti se da ovo nije pravi internship za mene, jer ne osjecam da se moje znanje ovdje iskoristava, te da odnos medu radnicima nije koji meni odgovara. Vama sve najbolje bla bla bla... eto... sritno im sada. p.s. Ovi svi dogadaji su samo kratke verzije. Ima tu jos sranja o kojima bi se dalo pisati, dovoljno se toga skupi kad tjedno im date vise od dva dana - besplatnog fucking rada. Ono sranja tipa: -Donesi mi torbu. Ja donesem torbu. - A sta si donila torbu? -Pa jer ste mi rekli da donese. Tisina. -Vrati torbu. Pet minuti kasnije. -Di je moja torba? -Rekli ste mi da je vratim. -Nisam ti rekla da je vratis! -Jeste. -Svejedno, sad mi treba, donesi je. Ja donesem torbu. -Cekaj, netriba mi sad torba, donesi mi fascikl. -Gdje je fascikla? pitam ja -Neznam nadi je. - Pa neznam ja gdje vi to drzite.Nitko mi nije pokazao. Ah..uzdahne fotografkinja - nista, sama cu. -Gdje mi je torba! -REKLI STE MI DA JE FUCKING VRATIIIIIM - promislim u sebi, Tu je- kazem. Razgovor se zavrsi, nakon sto je jebena fascikla u torbi. Ali, svaki razgovor se svodi na to. Ja ispadam debil, kako god se okrenulo. Eto. Evo stavljam vam nesto slika sta sam s mobitelom uslikala. Ovo je jedna predavaonica na Columbia University (koji je ooogroooman). Eto. Ciao. ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() p.p.s Moj savjet svima je, ako negdje niste sretni, makar to bila skola, veza, posao, pokusajte pronaci drugu opciju. Jer nekad nije vrijedno zivciranja, a pogotovo nije vrijedno vremena - zivot je kratak. A u realnosti, u mom slucaju, dokazalo se ono najgore. Tastina je "motherfucker" i u mojoj industriji ima puno tastine, ali bez obzira na izgled, imidz i sve, vazno je imati i muda i znanje. U slucaju moje prakse, moje znanje nije nikoga zanimalo - vec samo "besplatna radna snaga". Tako... CIAOS BIATCHEEEESSS!!! hahahaha |




