Susret hrvatske katoličke mladeži - Pula 2006.
Ljuuudi moji…to je trebalo vidjeti…to je trebalo doživjeti, da bi se vjerovalo…čude…zakon…prva liga događaj….
Krenuli smo u subotu oko 6 ujutro…još onak pospanima, naša Kika nam je maznula probu u autobusu…i bormeš smo se razbudili…dalje je atmosfera bila odlična…uostalom, kad nije kad smo mi u pitanju…
I tak se mi droncamo u SILVIJA TRANSU (btw. naš bus je jedini imal vozačicu, a ne vozača)…kiša pada, siv je dan…vozimo se zajedno, nepoznatim cestama…
I tak mi došli u Pulu…a kad tamo; kolko kapi kiše?: NULA KOMADA…ajd super mislimo mi…nebumo se bar zmočili…dođemo pred Arenu…ekipa sa svih strana dolazi…gužva…strka…još malo i nutra smo…ali neee…kaj bi…nebi bilo fora da bude sve idealno, pa se moralo nekaj i zakomplicirati…ZA NAS NEMA KARATA; DA BI MOGLI UĆI U ARENU…šok, razočaranje, nevjerica, tuga…i još puno riječi ima koje bi nas mogle opisati u tom trenutku…. No ne predajemo se… krećemo u akciju: Nabavljanje ulaznica…
potez prvi: Kika i ja odlazimo na Info štand i pokušamo na blef i kroz uvjeravanje izvuć ulaznice…nije išlo…
potez drugi: ja zovem gđu. Vesnu Terzić i molim je za pomoć…ni to nije prešlo
potez treći: Kika zaustavlja vlč. Damjana (koji je bil glavni za raspodjelu ulaznica u našoj biskupiji) i pokušava nas prek njega uvesti unutra…ni to nije prešlo…
potez četvrti: zovemo našeg župnika i molimo za pomoć…u njega se uvijek možemo uzdati…tak je bilo i sad
potez peti: vlč. Švogor (naš voditelj) zove jednog patera koji mu obećaje pomoć, da nas bu uvel…
i potez šesti: čista genijalnost i snalažljivost…kad se već Puljani neznaju organizirati i prave takve propuste…ko smo mi da to nebi iskoristili…pazite ovo: ulaznice uopće nisu uzimali, niti trgali…samo su ih pogledali i upadaš…i tak smo mi sa par ulaznica koje smo imali, ušli unutra, pokupili od drugih ljudi ulaznice i s njima izašli van…podijelili drugima i svi zajedno ušli unutra…jednostavno ko pekmez…to me ustvari podsjeća na Isusovo čudo…dok je s 2 kruha i 5 ribica nahranil 5000 muškaraca…a mi smo eto s 3 ulaznice ugurali 30-ak ljudi u Arenu… VIDITE KAK JE LJUBAV SNALAŽLJIVA…mi smo tog dana jednostavno morali ući u Arenu…i makar je izgledala beznadna situacija…još jednom smo dokazali da NADA NIKAD NE UMIRE….
…dok smo ušli, veselju nije bilo kraja: pobjednička pjesma u izvođenju Kićo i Veco dueta: NEMOGU NAM NIŠTA, NEMOGU NAM NIŠTA…zatim „himna“:
Podravska mati me rodila
podravska zemlja othranila,
Podravec sam bil
i Podravec bum bil,
živjeli Podravci…
i arena je bila POKORENA…Program uoči mise je počel oko 15 sati…bilo je pjesme, svjedočanstava, čagice…došel je i Lino Červar…super je govoril…sve nas je digel na noge…
U 18 sati je počela misa…kardinal Bozanić, uz mnoge biskupe i oko 300-injak svećenika predvodil je to velebno Euharistijsko slavlje…nakon mise, polagano se bližil fajrunt…išlo se doma po grupama, a mi smo bili grupa E, tak da smo imali vremena uživati u koncertu „Svih boja ljubavi“ i „Božje slave Benda“…ko drugi nego Kićo i ja probili smo se do glavne pozornice…za nama su došli i ostali…okinuli smo zajedničku sliku i i krenuli prema autobusima za Rovinj…
Kićo, Andrej i ja bili smo smješteni kod jedne drage gospođe Fumice…lijepo nam je pripremila krevete, ručnike…no mi još nismo bili spremni za spavanje, pa smo otišli do njezinih susjeda, a našeih dragih prijatelja Vesne i Davora Terzića…kod njih su spavale Petra, Nina, Vale i Sonja…malo smo si nekaj pojeli…Davor mi je potočil čašu finog Chrrdonnay vina…a drugu čašu mi je potočila Vesna…i tak mi sjedimo, pričamo…i kolko god nam je bilo lijepo družiti se, umor je bil jači od nas i morali smo ići na počinak…mene su dečki još malo držali budnim, i nisu mi dali spavati, ali ja im ne zamjeram…na kraju su prije mene zaspali…
Ujutro sam ih probudil…doručkovali smo i otišli s curama na misu gdje smo predvodili pjevanje…i pjevali smo fantastično…bez lažne skromnosti…nakon mise grad Rovinj na čelu sa gradonačelnikom organiziral je podjelu graha za papati…i fino smo se napapali…u crkvi btw. (da i to je moguće)…onda smo si još nekaj zapopjevali…i zaplovili put Koprivnice…počela je i kiša…vjerojatno je nebo plakalo kaj odlazimo…u busu je bila ludnica…koja nas je pratila do našeg Pastoralnog centra, gdje je završilo naše putovanje…
Ako Bog da, ići ćemo opet…i bit će nam opet super…i opet ćemo pobijediti…
Evo i par slikica da steknete doživljaj kak nam je bilo…bar otprilike…valjda bute zadovoljni…lijepi vam pozdrav i Bog vas blagoslovio…
Dal da se počnemo brinuti za Kićoja... ...ma neee...
 
Razočarana ekipa pred Arenom  ...i naša Kika u pregovorima za karte
  
Dio muške ekipe: Kićo, Pavla, Draž, ja i Alen...zatim Kićo, ja i Jura...a ovdje je s nama je gđa. Vesna Terzić
  
Nina, Petra i Dalia...Kika i Andrej...Mateja i njen tajanstveno skriveni pogled
  
No comment...bilo kuda STUDENA svuda...fantazija od pogleda iza naše sobe
  
Spavalice: Mateja... Davor... i moji cimeri: Kićo i Andrej
I everybody za kraj...dva put... u crkvi i on d mejn stejđ u Areni...
|
