poslije prospavane noci, onak najs se naspavala, ustala je i popila kavu.
nakon toga je oprala zube i sredila se. nije joj bilo tesko. nije nikaj jela jer je znala da ce jesti na poslu. zakaj doma nered raditi i mrviti ne?
ona, da ona, je sretno stigla na posao.
sad ce se naci netko da pita di je on. jos uvijek stoji tam di ga je ostavila.
Ne volim te zato sto te volim
volim te i kada te vise ne volim
iscekujem te i kada te ne cekam
moje srce od leda pretvaras u vatru.
Ljubim te, jer jedino tebe volim,
beskrajno te mrzim i mrzeci te molim,
uzrok promjenjive ljubavi moje
slijepa je ljubav kojom te volim.
Jednoga dana, svjetlo sijecnja
probost ce mi srce okrutnom zrakom,
i ukrast ce kljuc mog spokoja.
U toj prici umirem samo ja.
Volim te toliko da cu umrijeti od ljubavi,
jer te volim, ljubavi, u vatri i krvi.
Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.
Samo da tiho uz tebe sutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oci ocima cutim,
Kao da cu te izgubiti,
Sad,
Ovoga casa.
.Roses are red, violets are blue, GOD made me beautiful, but what the FUCK happened to you.
Jednom davno iza 7 mora, 7 gora, 7 rijeka, 7 jezera, 7 gradova, 7 sela živio jedan zmaj. Probudi se jednog jutra zmaj i zapita: "Gdje u pizdu materinu ja to živim?"
Ove pjesme to nisam ja, iako sam ih ja napisao
Ovi jauci, to nisam ja, premda sam ih zbilja uzdisao.
Moj pravi zivot, ja sam samo disao.
Jer ja zivim i kad pjesma umre. Ja zivim i kad patnja mine.
Ima u meni nemira dragog, a ima i moje sirine.
Ja pustam i drugog da govori za me.
A i sam govorim druge same.
Ja ne marim covjek biti ako sam umio ljude bogovski reci.
O, ja.
Ja sam od sebe i manji i veci.
O, ja.
Moj drugi i moj treci.
Ja ne sanjam o sreci. No ne sumnjam o sreci.
Gle ovog dvojstva i trojstva moga:
ima u meni tmine,
no ima u meni i vedrine,
i moja divna sloga.