Blazeno jutro koje padas
u svijetlom slapu u tu sobu,
vec nema rane da mi zadas,
pocivam mrtav u svom grobu.
Mozda ces ipak da potpiris
pepelom iskru zapretanu —
jer evo, trome grudi siris
ceznucem suncu, jorgovanu.
Dijelis mi neke tihe slasti
kad o tvom zaru vidim knjige
na polici — i cijeli tmasti
vidik te sobe pune brige.
Za mene ipak nesto fali
u ovoj uzi bez raspeca,
na dragoj usni osmijeh mali,
u casi vode kita cvijeca.
Blazeno jutro koje padas
sa snopom svjetla u tu sobu,
vec nema smrti da mi zadas,
no vrati ljubav ovom Jobu.
poslije tuzne ali meni drage pjesme nesto za moju lejdi koja danas slavi 22. rodjendan