Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Pjesme i djelovi pjesama koje me nadahnjuju
* * *
Ja znam što hoćeš, popodnevni vjetre!
Ti rado bi s lica mi skinuo sjenu!
No što ako je ona s licem već srasla?
Ne ide to, vjetre, u jednome trenu!

Ja sam već dugo vremena tužan.
Na križu mračnih misli sam propet!
Pusti me, vjetre! S lišćem se igraj!
Al' ipak, dragi, navrati se opet!

Dobriša Cesarić

* * *
MENI BEZ MENE

Ure od smole cure besmisleno,
Sumorni čovjek snatri bestjelesno
Sutonska strast se boji bezimeno,
A ljubav jeca, jeca bespredmetno;

I sve je danas prazno beskonačno,
A vjetar duva, duva bezutješno
Na gole duše koje koje neprestano
Ištu i grle beznadno, beskrajno.

Tin Ujević

* * *
Uhapšen u svojoj magli,
Zakopčan u svojem mraku,
Svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.

I svak žudi svetkovine
Djetinjastih blagostanja,
Sretne mrene i dubine
Nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti
I na munju koja prijeti,
Naša blaga Nada vrišti;
Biti čisti. Biti sveti.

I kad nema Našeg Duha
Među nama jednog sveca,
Treba i bez bijela ruha
Biti djeca, biti djeca.

Tin Ujević

* * *
Zelenu granu s tugom žuta voća
U kakvom starom spljeskom perivoju
Sanjarim s mirom dok se duša noća
I vlaga snova hvata dušu moju;

Al čežnja dršće kao ptiče golo,
Ko plava pjesma naglo prekinuta,
Ko neko blijedo i beznadno kolo,
Ko bosi prosjak na po pusta puta

Sva ljubav moja nasred ceste kisne,
Moje je srce od sedam komada;
Pod svakim mačem jedan plam da vrisne;
Nad mojim dahom mramorna gromada.

Tmurne se misli reska svjetla boje;
Krv u moždane, mozak van da skoči;
Nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje,
Tuđinska ženo, samilosne oči.

Tin Ujević


* * *
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
Čiji pogled gasne u magli i memli,
Živio sam usput, ko da sanjam,
Kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

Sergej Jesenjin

* * *
Mjesec je umro,
Kraj okna zora drijema.
Ah ti, noći!
Što si to noći spetljala?
Ja u cilindru stojim,
Nikoga sa mnom nema,
Ja sam...
Kraj razbitog zrcala...

Sergej Jesenjin

* * *
"Ti si moja - mogu reći samo ruke
što podigoše kraj feredže crne."

Sergej Jesenjin