Vatrogasci Metković

utorak, 21.01.2014.

PFIZER

Kada na blogu ugledate pokoji Štulićev tekst, onda treba da znate, da se taj dan autoru pomračio um od ljudske gluposti kojoj je izložen i jednostavno nema izbora nego zagrliti karlovačko pivo ili žuju, te razviti Azru da ne čuje svijet oko sebe.
Tako se dogodilo i prije neki dan, kada sam gotovo na svim portalima ugledao masu novca koju su pokrali veliki Hrvati i doslovno ukrali budućnost našoj vlastitoj djeci, od HBOR-a, Ive, Nadana i ostalih po rubrikama,koji se množe kao štakori.
Onda iz političko-demagoških krugova krene tr-tr između partizana i ustaša i prizor u mojoj glavi je ovjekovčen. S jedne strane osovina Petrov-Kovačić-Petrina, a s druge banda koja nam je ukrala i posljednju nadu u bolje sutra, tako da moje bližnje, suprotno mojoj naravi, svitujem da bježe u Toronto,Albertu, SAD, ma bilo gdje, jer ovdje jednostavno više nema života.
Teško je uopće opisati trenutak, kad pročitate vijest o 10000 školovanih ekonomista koji se štancaju kao na traci, a već je sada jasno, da posla neće naći do mirovine niti će je moći zaraditi.Znači obrazovni sustav radi, no kako radi???Za koga,za koju viziju napretka se on zalaže? Šlag na kraju je došao sa viješću da je ministar Jovanović odlučio štampati nove udžbenike, kako bi okuražio naše bajne nakladnike i pripomogao rastu potrošnje, pa tako i PDV-a, a roditelje trentno bacio u očaj.
S druge strane, zdravstvo doslovno kolabira i opet preko čijih leđa? Svaki mjesec jedna petina bruto plaće svakog zaposlenog ide za zdravstvo, a građani mole Boga da ih nešto ne zaboli, jer znaju da tek tada počinju igre bez granica koju doslovno plaćaju sa svojom boli.Znači, nešto plaćaš, a od toga nikakve koristi! Tipično za hrvatsku stvarnost.
Moram se dotaknuti i vatrogastva u Hrvata, discipline na koju sam posebno osjetljiv, te kad uočim količinu birokratskih zapreka za normalno funkcioniranje, te lakoću uhljebljivanja unutar sustava bez ikakvih stručnih preddispoziicija, po babi i stričevima, političkoj ili nekoj drugoj podobnosti, te sa bezobrazlukom onih koji se takvim sustavom okoriste, konstatacija koja slijedi je jednostavna! I dobro nam je, kakvi smo i kakvi nas ljudi vode !!!
Kako nam je MOST u Metkoviću na političkoj razini upravljanja donio malo optimizma, krenuo sam tražiti neke druge mostove u Hrvatskoj putem interneta, pa naletim na našeg poznatog zemljaka prosvijećenog apsolutistu. I uđem ja na taj forum koji se futuristički zove nacionalni, a ono u rubrici ključne osobe naiđem na samo dva lika, a to se zove forum?!?! Od deset sličica na dotičnoj stranici monarh plijeni svojim likom, jer, kako bih ga mogao nazvati, ako cijeli web prostor obasja svojom „JA“ osobnošću. Zvuči li vam nešto poznato??? Već viđeno????
Mnogo puta sam se upitao kao i naš poznati ekonomist Ljubo Jurčić, kako je moguće da u Austriji muzeš kravu i tu se isplati, a u Hrvatskoj se jednostavno ništa ne isplati, kao npr u Austriji.Kad pogledam samo mikrolokaciju, dakle naš grad, vidim mnoštvo pametnih i obrazovanih ljudi, ali ne mogu sebi objasniti, zbog čega mi nemamo svoj automobil, svoju poljoprivrednu i prehrambenu proizvodnju, svoju tekstilnu industriju, svoje IT genijalce okupljene oko zajedničkih projekata, svoju, hrvatsku banku, koja prati naše domaće gospodarstvo i postavljam sebi pitanje, da li smo mi kao kolektiv ipak previše dali prostora tzv. slobodnom tržištu. Jer, stara je poslovica da velike ribe jedu male, a otvarajući prostor potpunoj liberalizaciji tržišta, sami smo sebi zatvorili put napretka, koji bi u takvom rezonu bio znatno sporiji, ali ipak NAŠ I SAMO NAŠ, pa koliko,toliko. Teško je tu odrediti mjeru, no siguran sam da rješenje postoji!
Avaj, dosadih i sam sebi sa ovom štorijom, pa da se vratim na tekst našeg Branimira Štulića. Njegovi mrtvi fazani su me uvijek lirički podsjećali na političare s naših prostora, jer uistinu nema jaće metafore od mrtvih fazana koji lete, a nijedan ne pada. I kada reče da očajanje zahvaća ljude i prelazi u kajanje, ocrtava tisućljetnu hrvatsku stvarnost, a stih o vodenim bojama i umazanim rukama koje se brzo peru, predstavlja konstantni nivo hrvatske pragmatične nacionalne svijesti. Hebi ga, tko mi je kriv, što ne mogu doći do te razine glazbene svijesti da slušam GANGNAM STYLE. Johnny budi dobar, oli ti ga Johnny be good!!! Slijedeći post sam odlučio posvetiti drugoj Štulićevoj pjesmi, a ona nosi naziv KURVINI SINOVI!!! Do tipkanja i svako vam dobro.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.