Vatrogasci Metković

subota, 14.12.2013.

Puka tuka

K'o i svaka domaća pernata životinja, kad spoznam da nema više opasnosti sa nebeskih visina i štetočinja koje odozgor vrebaju, počnem, onako, polako, sumirati 2013-tu godinu, koja po svemu sudeći i neće izaći toliko loša kako se u samom početku činila.Unatoč sve gorim financijskim pokazateljima na nivou cijele nam domaje, tako i na našoj maloj lokalnoj razini, nekad je u životu dobro i pošteno otresti o zemlju.Od kada znam za sebe, u financijskom smislu nikad nije bilo gore, ali kriza ubrzava rad mozga, te ga tjera na razmišljanje.Polovicom ove godine riješili smo se jednog velikog zla koje se bilo nadvilo nad našu dolinu, u suprotnom to bi samo po sebi odgodilo pad na zemlju, a onda posljedično sporije otriježnjenje. Ovako znamo na čemu smo, no još ne znamo što nam je činiti. Valjda će vrijeme sa sobom donijeti nešto pozitive, te nam ostaje nadati se da će naši sabornici konačno zaraditi svoju plaću, odnosno omogućiti narodu da živi u zemlji za čiju je slobodu krvlju platio. Što se vatrogastva tiče, to vam je kao zakon spojenih posuda. Što se događa na političkoj razini, neupitno se preslikava i na funkcioniranje vatrogastva. Mada to ne bi trebalo biti tako, na žalost jest. Što se Metkovića tiče, mogu sa sigurnošću reći da ništa neće biti kako je bilo. Zašto? Iz prostog razloga jer nova garnitura očigledno sluša struku, a kada se sluša struka i poštuje zakon, pa makar i nakaradan bio, pomaka na bolje jednostavno mora biti. Po pitanju sigurnosti ne treba zaboraviti da je grad sklopio ugovor sa GSS-om, te uz već postojeću Jvp Metković sa svojih skoro, nadamo se 18 vatrogasaca i Dobrovoljno vatrogasno društvo Metković sa nekih 30-tak članova mirnije čeka nadolazeće zimsko razdoblje i eventualnu obranu od poplave, ne daj Bože, čisto konstatiram da su vatrogasci stabilan stup sigurnosti u ovom gradu. Ako se uhvatimo malo i kulturnog života u gradu, možda sam subjektivan, ali od ljeta pa na ovamo, sve miriše na neka izgubljena stara, skromna i lijepa metkovska vremena. Ono, baš čista metkovska duša, bez onoga, JA ovo,JA ono. To je meni veliko, za vas ne znam, zato i rekoh da sam pomalo subjektivan. Vijesti sa službenog gradskog portala, koje do nas dolaze zadnjih pola godine, govore u prilog tome da svi važni infrastrukturni projekti koji su započeti teku svojom dinamikom i u skladu sa realnim mogučnostima koje grad trenutno ima. Što se tiče uspostave neposredne demokracije opet se osvrćem na gradski portal koji je pun novih rubrika,kao npr. Pitajte gradonačelnika, pa razni natječaji koje prije niste mogli ni u tragovima vidjeti.Metković dakle, malo pomalo postaje otvoreni grad.Nekad samo jedan portal, a danas tri, samo po sebi naučna fantastika. Bilo kako bilo, ovaj post sam zamislio kao jedan kratak pregled protekle godine, pa osjećam potrebu osvrnuti se i na kukavičja jaja vladajuće koalicije na državnoj razini, koji su nas htjeli pretvoriti u „gay friendly“ naciju bez prava na izbor, što, zahvaljući Željki Markić i vjerojatno Opus Dei-u nisu uspjeli i zato joj hvala, i njoj i njima. Uz to, opet su htjeli hrvatski narod pretvoriti u fašiste podmečući formu dvojezičnosti u srce stradanja Hrvatske domovine, u sveti grad, hrvatski grad Vukovar. Ćirilicu znam, i nisam uskraćen što je znam, baš suprotno drago mi je da poznajem to pismo i gle čuda, ne mrzim Srbe! Ali to pismo se koristilo kao simbol ubijanja i sredstvo iživljavanja nad hrvatskim narodom. Stoga se nadam da će se vladajući dozvati pameti i Vukovar i ostala mjesta stradanja našeg naroda u domovinskom ratu proglasiti mijestima posebnog pijeteta koji će biti izuzeti od uvođenja dvojezičnosti. Za sami kraj posta imam i jednu novogodišnju želju, a to je, kad se 1. siječnja 2014. probudim da na mjestu Ministarstva rada više ne vidim Miranda Mrsića, kao ni Ministra obrazovanja i znanosti Željka Jovanovića. Ta dvojica likova koštat će SDP pobjede na slijedećim izborima, a vjerujte mi, od njih pomalo postajem i psihotičan, jer kad njih vidim, Tomislav Karamarko mi je skroz simpa lik. Rekoh da mi izgleda bolesno, ali je tako. Dabogda mi se želja ostvarila. To bi bio božji blagoslov za hrvatsko radništvo i za hrvatske prosvjetare. Neka nam je dragi Bog na pomoći!!!! Agnostici i ateisti neka ovo Bog prilagode svom shvaćanju. Nije sve tako crno, ali nije ni bijelo. Ipak, najvažnije je da nije duginih boja :))))))))).

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.