Vatrogasci Metković

ponedjeljak, 28.01.2013.

Na psihijatriji se ljudi liječe, a od države pobolijevaju

Još Horvatska ni propala...? Ili samo dramimo po dobrom, hrvatskom običaju?

Vjerojatno znate da se jedna od najstarijih sačuvanih pjesama napisanih na našem jeziku zove „Svit se konča“. Ispričavam se svima koji će se naći uvrijeđenima, ali ne mogu odoljeti, a da ne citiram neznanog kolegu satiričara iz 14. stoljeća, koji je o tadašnjoj propasti i končanju svita ovako pjevao: „Grdinali i biskupi i opati / misle, Boga ostavivše, li o zlati, / duhovna rič ot njih se ne more imati, / ako im se pinezi prije ne plati.“ Dakle, i naša nas drevna književna baština uči da dok je propasti, bit će i Kroacije.

Vidite kako se zakuhalo između Crkve i vlasti i običan se čovjek, koji samo pokušava preživjeti iz dana u dan, zapravo pita - tko je tu lud? Ili smo možda svi mi zapravo ludi?

Ma nismo svi ludi, premda nam katkad izgleda kako bi bilo pametnije da jesmo. Crkva u Hrvatskoj je, na božju i ljudsku žalost, udaljena od onog produhovljenog i empatijskog, protudiskriminacijskog katoličanstva u kojemu se ne paradira statističkim većinama nego se suosjeća s najmanjima među braćom i sestrama i gdje ih se štiti od onih koji bi na njima dokazivali svoju moć. Daleko su naši kaptolici od katoličanstva koje se ne klanja zlatnom teletu države-nacije i koje ne ekskulpira lopove i zločince zato što su po tribalnoj pripadnosti „naši“, baš koliko su i ovi wannabe-neoliberali što ih hrvatski biskupi nazivaju „komunistima“, daleko od bilo kakve plemenite ideje socijalnog oslobođenja i socijalne pravde. Među ovim prebendarskim vrtlarima koji su u zgrtanju novca i nekretnina zaboravili i na sam pojam Kristove crkve siromašnih i među ovim ljevičarima koji se za radnike bore tako što ih izručuju krupnom kapitalu, doista ne izgleda pametno ostati pri pameti.
A što se zakuhavanja na temu spolnog odgoja tiče, Crkva kipti u sebi zato što još nije uspjela mobilizirati ni blizu onoliko bojovno raspoloženih roditelja koliko bi joj bilo potrebno da i sama povjeruje u svoju podvalu kako je ona ovlaštena zastupnica i njih i njihove djece. Djecu pritom, naravno, i ne pitaju žele li da im se uskrati pravo da nešto nauče o sebi i životu izvan crkvenih dogmi. Elem, dok biskupi tvrde da Crkva samo podržava roditeljske zahtjeve, pravu nam istinu ispisuje jedan novinski odvjetnik Kaptola koji kaže da je „u slučaju zdravstvenog odgoja Crkva bila glas nijemih roditelja“. A to je vjerodostojno koliko i njegova tvrdnja kako je „Crkva jedina u društvu na braniku domovine“ i da „na svojoj savjesti nosi narod i njegove potrebe“. S druge pak strane, vlast nikakvim zdravstvenim odgojem ne može zaliječiti posljedice protuustavnog izlaganja djece crkvenom odgoju u javnim školama.
Na kraju krajeva, imamo i dirljivih primjera suživota između Crkve i državne vlasti: na sahrani „Finih mrtvih djevojaka“, primjerice.

Predrag Lucić za dnevno.hr

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.