Putnik
22.09.2016., četvrtak
3.dan - četvrtak 14.7.2016. Čelebići - Boračko jezero - Kalinovik - Durmitor - Ostrog - Podgorica
|
Plan puta  Pošto smo se pozdravili s Ilijom i dogovorili da ćemo se vidjeti u Rijeci, krećemo prema Konjicu.   Poslije obavljene nabavke hrane krećemo se prema Boračkom Jezeru. Kako nas po kartama cesta vodi preko Sarajeva, a tamo smo bili prethodni dan, odluka je da ćemo ići prema Boračkom jezeru pa prema Kalinoviku i Foči za Durmitor. Putem počima kišica, pa onda stane i tako na preskok. Dolazimo do Boračkog jezera, ali ne skrećemo već idemo dalje. Sa desne strane vidimo kamene kućice, malo umjetno jezerce, pa opet kućice. Na tabeli oznaka Hitko rafting.     Stajemo u blizini restorana. Prošetamo oko restorana od kuda se pruža pogled na Neretvu i veliku plažu gdje vidimo prema izgledu po svoj prilici pripreme za raftin. Malo pričamo sa gazdom koji nam je ljubazno dao informacije da se bavi raftingom u skolopu kojeg se nalazi kao etno-naselje. Kada smo mu rekli da smo iz Rijeke veoma se iznenadio a naročito kada je vidio skutere. Pitali smo ga za situaciju na cesti prema Kalinoviku. Malo je bio sumnjičav prema našim vozilima jer se na tom dijelu ceste nalazio dio koji nije asvaltiran ali nismo shvatili koliko je to, ali ćemo se uvjeriti na svojoj koži. Za svaki slučaj dao nam je broj telefona ako nam se nešto desi da ga slobodno nazovemo pa će nas izvući.           U produžetku je cesta bila dobra međutim dolazimo na tabelu gdje piše da počima bijela cesta u dužini 11 kilometara. Cesta je početkom rata trebala biti obnovljena međutim tada je sve stalo i tako do danas. Vremenske nepogode učinile su da je na pojedinim dijelovima uslijed vode isprana i na površinu su izbile „džombe“ koje su se pod kotačima skutera činile još veće. Kako smo odmicali, po vrućini cesta se činila sve gora dok nas je znoj oblijevao. Poslije tih 11 km kako nam se učinilo došli smo na neki prijevoj. U prizemnici s lijeve strane sjede tri domaćina, režu slaninu i toče rakiju. Daju nam informaciju da još imamo 17 kilometara bijele ceste a jedan garantira točnost jer je on sve prošao pješke. Ne govorim dečkima što mi je rečeno ali kažem „Tamo iza onog brda“. Tu je počeo spust. Na nizbrdici skuteri ne koče pa ja onda ugasim motor i spuštanje na kočnicama. Ja i Zoki idemo relativno brzo ali Danijel zaostaje jer je posebno senzibilan prema svom ljubimcu pa ga svako toliko sačekujemo i jasno tome treba dodati povremeno zaustavljanje radi slikanja. Odjednom se po sred ceste pojavljuje trava i sve mislim još samo fali da završimo u nečijem dvorištu. Dolazimo na prvi most betonski, tu se slikamo i nastavljamo do slijedećeg željeznog, sa trulim daskama i rupama pa moramo paziti da kotač ne upadne u rupu. Opet slikanje. Inače na cesti se pojavljuju obično terenska vozila ali ni jednog motora nismo vidjeli. Poslije ovog mosta nešto asfalta ali ne zadugo, pa opet bijela cesta i sve tako do Kalinovika. Na ovoj dionici smo izgubili više od 2 sata ali je onda došao najljepši asfalt na svijetu. Kada smo ga vidjeli zaboravili smo sve nedaće bijele ceste i je već bilo 12:30 sati a planovi veliki. Dolazimo u Kalinovik, ali su momci toliko umorni da nismo imali vremena ni da popijemo piće nastavljamo dalje prema Foči. S lijeve strane se nadvili tmurni oblaci puni kiše. Ja i Zoki smo planirali da idemo na Durmitor međutim Danijel je u dilemi pogotovo što vidimo kako se loše vrijeme vidi ispred nas. Dolazimo na jednu pumpu kod Foče sipamo gorivo, pijemo piće i raspravljamo što dalje. Nalazimo kompromisno rješenje a to znači kad dođemo negdje ispod Durmitora gdje trebamo da se penjemo ukoliko bude kiše nećemo ići na Durmitor ukoliko bude lijepo vrijeme odnosno ne bude kiše idemo. Znači sada smo se počeli kretati uz pivsko jezero, cesta je skoro 50% u tunelim i galerijama, sa prekrasnim pogledima na jezero koje dečki maksimalno koriste jer mogu stati na svako mjesto uz cestu da ne ometaju druga vozila.     Isto su počeli raditi na brani na koju smo došli ali ih je čuvar potjerao. Konačno prelazimo preko jednoga mosta gdje se vidi tabla za Durmitor, parkiramo motore kraj jednog kioska gdje jedna gospođa prodaje kućne rukotvorine i pića doznajemo da je ona od Bihaća p smo kao zemljaci jer je Rijeka i Bihać blizu, malo pričamo i ona nam daje upute kuda se ide na Durmitor.       Vraćamo se 100-tinjak metar i počima uspon na Durmitor po jako lijepom i sunčanom vremenu. Uspon na Durmitor sastoji se od bezbroj tunela koji se skoro nastavljaju jedan na drugi, neobrađeni iznutra i konačno poslije jedno pola sata dolazimo na vrh, odnosno na početak trase ceste koja ide oko Durmitora. Ove slike je teško opisati pa ćemo se više koristiti slikama. Uglavnom koncepcija je da je Durmitor kao nacionalni park okružen cestom koja kruži proplancima na kojima nema većeg raslinja osim trave i kamenja, povremeno vidimo stada goveda.    /Dolazimo do križanja gdje skrećemo prema Žabljaku ali ćemo skrenuti prije jer nam je još u planu Ostroški manastir i Podgorica gdje treba prespavati. Skrećemo u desno prema Nikšiću. Cesta nova idealna, motori idu koliko ih „noge“ nose i već oko 19:00 sati smo bili u Ostrogu. Obilazimo manastir, neki posjetioci se spremaju na spavanje ispred manastira jer je veća šansa da se ostvare želje.   Tu ćemo produžiti cestom za Podgoricu ali se do glavne ceste nećemo vraćati već skrećemo lijevo i prolazimo kroz „bezbroj“ malih mjesta tako da nas je na ulasku u Podgoricu dočekao mrak. Dolazimo do centra Podgorice, pokušavamo da parkiramo na pločniku ali dolazi policajac i tjera nas pa čak neće ni da nam kaže gdje možemo parkirati. Dolazimo do Hacijende, neki restorančić u kojem smo sami gosti. Već je 9 sati a nismo riješili spavanje, gladni, umorni, cijeli dan u „sedlu“, jedino što sa „konjima“ nema problema. Večeramo teletinu ispod saća ili po našem peke, porcija velika boli glava. Danijel se spaja na WiFi i za par minuta rješava spavanje u hostelu par kilometara dalje. Jedva smo savladali večeru, i poslije nekoliko krugova oko par kuća nalazimo hostel. Motore parkiramo na ograđenoj terasi ispred kuće tako da ih vidimo s prozora i bacamo se po krevetima koja za nas trojicu iznosi 25€. |
