Putnik
22.09.2016., četvrtak
6.dan Nedjelja 17.7.2016. Mostar - Posušje - Sinj - Knin - Gračac - Otočac - Rijeka
 Hostel se nalazi u samom centru Mostara 200 m od mosta. Kako u sobi nema ormara, sva je roba po podu, pa je sortiram na krevetu. Zoki inače ima profesionalnu deformaciju, pošto u firmi radi na voznim redovima. Htio bi da sve ide u minut. Što su Zokiju minuti, Danijelu su sati jer kod njega uvijek ima vremena, pa kud nam se žuri. On uvijek licka motor, čisti vizir, prati da nije negdje kamenčić udario motor. Uglavnom stvari smo iznijeli i ostavili kod motora, pa se uputili u obilazak grada, slikanje, kavica ispod Mosta.       U povratku prelazimo na standardnu ishranu: Zoki burek, ja burek, Danijel burek. Pošto je cijena u našem novcu 6 kn razmišljali smo da uzmemo više toga ali smo odustali zbog visokih temperatura. Vraćamo se u hostel, gazda meće tavalon na prag (prag je visok za naše kotače) i istjerujemo motore iz dvorišta. Krećemo trasom: Mostar - Široki Brijeg - Posušje - Modro jezero - Crno jezero -iznad Prološkog blata - Trilj - Sinj.      U Sinju provjeravamo dali je sve spremno za Sinjsku alku i zadovoljni smo, slikamo se kraj alkara i idemo u grad na kafe.   Ja inače pijem kavu samo kada mi se spava pa ću i ja uzeti jednu iako sam i u Mostaru popio. Provjeravamo kilometražu do Rijeke ispade 350 km a 15.00 sati, Zoki kaže do ponoći nam ne gine Rijeka i tako bi. Krećemo prema Kninu i pravo na tvrđavu. I ovdje stepenice kao na Lovćenu ali manji broj. Plaća se ulaz, mi s kacigama, Zoki udara u plač da smo iz Rijeke i čovjek se sažali te nas pusti za ništa. Zoki nas podjeća da je njemu vrijeme za jelo i da bi mu moglo biti slabo pa idemo u jednu pečenjaru. Zoki pljeskavicu sa sirom neznam jeli bio kajmak, ja i Danijel porciju kobasica.     Palimo motore i prema Gračacu. Temperatura drastično pada, pred Gospićem oblačimo ko što ima. Danijel konačno propjeva da se smrzao i oblači neke meni to liči na šlape od platna. Stajanje dogovaramo u Brlogu da provjerim što zlatica radi u krumpiru. Parkiramo pred kućom, ja idem u vrt i vidim nema zlatice, samo je pitanje jel to zato što je trava tako velika da jadna nemože da nađe krumpir. Senj dogovaramo kao zadnju stanicu, piće na rivi. Usvajamo slijedeće zaključke: Motori su radili besprekorno iako smo svi u sebi govorili da Kymco neće to izdržati. Ruta je na nekim dijelovima naročito onih 30 km kamenjara između Konjica i Kalinovika tim dovodila do očaja jer nikad kraja, ali smo zaključili da je to jedno dobro iskustvo koje se na kraju pretvorilo u lijepu uspomenu. Bilo je i govora da slijedeća tura bude Grosglekner ali o tom potom. Stanje brojila 2100 km, 6 dana svih vremenskih uvjeta i i svih vrsta sunca pred neumornom ekipom. Dragi naši koji ste u mislima cijelo vrijeme bili sa nama, zahvaljujemo se na moralnim potporama koje ste nam pružali i mi smo mislili na vas. U zbirci ima preko 1547 fotografija koje su neumorno radila "moja djeca". Ćaos. |
