EXTREME MAKEOVER
Dakle sve je pocelo od novog usisivaca. Lazem, sve je pocelo od Pere. Stalno se neke njegove male prehlade pretvaraju u veliki kasalj i po kuci se raspravlja o bolestinama koje smo dobili, pobogu zasto? - i onima koje jos nismo dobili a mogli bi, ko zna zasto. Nakon sta sam se usavrsila u ulozi tjesiteljice (zasto se to bas njemu uvik desava?) i njegovateljice (skupljanje odbacenih zguzvanih vlaznih papirnatih maramica svugdi po kuci), zatekla sam sebe s pravednim osjecajem krivnje zbog svog neunistivog zdravlja (kuc, kuc!). I tako sam najzad uspila, u nedostatku istih, najzad nac argumente za odlazak specijalisti - sva pitanja koja imas proslijedi na toj adresi. (Kad malo razmislim, ja i nisam bas kompetentna?)
Pali su pregledi, sve ok, nema nista. Mozda alergija? Opet nista. A cujte, mozda zima, prasina, ne zraci se dovoljno, sve je to normalno.... I tako je doslo do kljucne premise za konkluziju usisivac. Logika je vjerovatno bila pogresna, ali zakljucak mi se svidja. Gonjena brigom za suprugovo zdravlje, zustro sam prionula istrazivackom radu. Trebalo je istrazit na internetu kakavi sve usisivaci postoje i odabrat jedan prikladan nasim potrebama. S kesom, bez kese, galame, ne galame, skupi su, manje su skupi, uspravni su, nisu, veliki su, nisu, imaju vaki motor, imaju naki motor, imaju toliku snagu, tako se miri snaga, moze im bizat prasina vani, a moze i ne bizat, o... ima li ista jednostavno na ovome svitu? A vidi, ovde pise: "Ako ste alergicni na prasinu, ovo je pravi izbor". Taj si! I bi taj. I sad se tri puta dnevno usisava, a sa svakim usisavanjem se istrese u smece klupko ciste vunice u boji tapeta. Bojim se jos malo ostacemo bez tapeta, svest ce se na samu onu celavu gumu doli da se ne klize, a bez kose gori.
To je prica o novom usisivacu, tako je pocelo. Kad smo ponovo ugledali sivome tapetu negdasnju ljubicastu boju, odjednom nam se ostatak kuce nije slaga s podovima, nesto je odudaralo, trn u oku. Pa je prosli vikend Pero piturava u kuzini zid iznad spakera i frizidera, i prominija staru ruznu veliku policu, stavija dvi male, cak ih i oboja u bilo, da figuraju. Pa su dosli praznici ovi vikend, 4 dana, a on uvatija kukat kako mu je ocajan plafon u dnevnom boravku. Aj je, kad smo pituravali kad se Vanja rodila nismo dirali plafon (mat boja), samo zidove (sjajna boja). To bi u nas doma teze islo, ali ovde je izmedju zidova i plafona kiceraj-letvica, taman da lipo mozes stat na crtu i ne ic dalje. Kad vec oces pituravat, ajmo stavit neku boju? I bi ljubicasta.
Prvi dan praznika se druzili s prijateljima, rucali. Sutra otisli prijepodne u park, vratili se, opiturali plafon. Ispod zidovi odjednom musavi. Ajmo onda caskom i zidove, ostalo nam je masu te bile sjajne boje od proslog vikenda (kuhinja). Zavrsili to, sutra otisli u zoo, vratili se - kad iznad stola u kuhinji meni sve nekako izgleda ruzno i musavo u usporedbi s lipim dnevnim boravkom. Ajmo danas i to, imamo jos te bile sjajne boje. Pa kad smo vec krenili, ajmo i ovu cosu u hodniku malo pobilit, vidi kako su vrata prljava kraj ovoga biloga cistoga zida. A kad smo vec vrata, vidi ovaj ormar do njih, i on je sad cili zut u usporedbi s bilim vratima. A vidi ova vrata od zahoda... a ne, to smo vec sredili na pocetku price, prosli vikend. Napravili smo cili krug i vratili se na pocetak. Na kraju dica okitila bor, i sad mozemo i dalje tri puta dnevno usisavat, nije nam vise pod u nesuglasju s okolnim zidovima.
Je mi se lipo ta Perina osjetljivost (plucna, ne estetska) poklopila s mojim grintanjem da triba kupit novi usisivac jer ovaj stari slabo vuce i pod mi stalno pari musav! Eto i druge premise do zajednicke konkluzije. Jedna moja, jedna Perina, zakljucak se nametnija sam.
A sad odoh, Vanja se probudila, triba usisavat.
|