Vasilisa Premudra

ponedjeljak, 30.10.2006.

Gadovi

Sutra Anja i Vanja svaka u svojoj skoli/skolici imaju proslavu Halloween-a, nose se grickalice i sokici, veselje.
I danas prica meni Anja na povratku iz skole kako neke dvi curice iz razreda sta su njoj simpa nece sutra doc.
Ona sva razocarana. Pitam ja a zasto nece doc, a ona kaze "ma ne smiju od onih njihovih gadova".
Meni upitnik iznad glave. Hm? - mudro zborim, cekam ima li dalje.
"Onda sam se svadjala s njima, rekla sam im da gad ne postoji, a onda me -jedna od njih dvi- pitala pa ko te onda napravio, a ja kazem NATURE, a onda ona mene pita pa kako tebe moze mala PLANT napravit!" - i tu ona umre od smija na bazu, a ja skuzim.... pa mi pricamo o Bogu!

- 21:58 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.10.2006.

Rane morbide

Kako u svim dicinjim filmicima prica pocinje s ditetom koje ostaje siroce pa ga posli razne macehe mucidu, tako se Vanja nekidan igrala svojim silnim bestijicama, od Anje naslijedjenim, i cujem komentira svoj animal-aranzman: "Ovaj lav nema tatu, tata mu je umrijo!"

A sad idem ca, Pero je donija kavu i kroasane, nedilja ujutro.

- 16:22 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 11.10.2006.

Nemastovito izvijesce

Evo gleda se 101 dalmatinac, Vanja i ja gustamo samocu (posli igranje, rucak pa vrtic, pa po Anju, pa njen rucak i domaci, pa po vanju i nazad doma, pa igranje, vecera i spavanjac).
Sutra popodne nema vrtica ali zato Vanja ide na balet, sva je odusevljena, ostavim je tamo u 3 ure i trc po Anju, pa posli baleta na picu sve tri i na karate. To je novost, bili smo na baletu prosli cetvrtak prvi put, sve ok, ostala tamo sama bez problema, svidilo joj se sve skupa, super, rjesila sam i taj dan da ne mora ic samnom po zimini po Anju.
Anja krajem miseca ima ispit za dobit crticu na ljubicasti pojas pa ce se zvat ljubicasti jedan (imaju valjda 3 ljubicasta pojasa - purple, purple one i purple two).
Testirali su je iz matematike, dobila je tricu, to je super - ocjene su od 1 do 4 (a di im je peja?)
Zavrsila sam djecju psihologiju sta je putovala samnom doma ovo lito i vratila se nazad, sad je na redu neka debela biologija, tlaka ziva, triba zaronit.
Stiga je labor certificate sta ga cekamo cilo stoljece, sad se predaju najzad papiri za green kartu, da i to docekamo. A kad ce bit ne zna niko, krhko je znanje.
Bili smo ovu subotu u NJ kod Visnje i Zorana, bili i Marijana i Miha, bilo je skroz veselo, nismo se dugo vidili.
U nedilju je bija lipi dan, isli u Queens Farm Museum, samo je bilo masu svita radi praznika pa nije bilo bas gula ka inace ali isto nelos dozivljaj.
Ponediljak Columbus day, muvali se po kuci, igranje, basta, isli u Home Depot kupit plin za rostilj i ja nasla neki jesenji cvit za posadit, posli isli u park ovi najblizi, lipo suncano bilo, malo se rastrcali, onda doma dica igrala igrice a ja se zezala po basti.
Evo upravo se krckaju nove slije, vani je sivilo i mrvu zaladilo, veceras kisa, za koji dan vec ladnije 101 dalmatinac sretno stizu kuci pjevajuci.
Anja je ozdravila, Pero jos samo malo smrce, sad je Vanja na redu, danju slini, nocu kaslje, bice veselo, smjenjuju se uvik, ko bi zdrav sad je bolestan i obratno.
Mami Lumi sam prije desetak dana posudila Meri Popins sta je Tanja donila dici jos ovo lito kad smo bili doma, kaze mama Luma da su i njena dica ispalila, svako jutro opet oce gledat, gustaju, cerekaju se, svi po kuci pjevuse, ka i mi cilo lito. Tako Tanjo samo da znas, zaraza se siri. Je da ne setas puno ovih dana, ali uticaj ti se isto osjeca i ovde - albanska queens zajednica otkrila Meri Popins!
Toliko za danas od mog nemastovitog izvijesca, vise inspiracije drugi put.

- 17:41 - Komentari (19) - Isprintaj - #

utorak, 03.10.2006.

Maratonac

Zanimljivo iskustvo danas, da znam sta me ceka ovu zimu.
Jutros Anja isla u skolu, pokupila je teta Caroline, posli Vanja i ja same, ide njeno razbudjivanje, umivanje, oblacenje za po kuci, dorucak, filmic, igranje, rucak, oblacenje za izlazak, to ok, sve vec standardno.
Elem (moja omiljena rjec’ca!), negdi oko 2 ure Vanja i ja se uputile polako u vrtic, dosle tamo u 2 ipo, bez kolica, bez zurbe, da djete malo proseta ili potrci po putu, vec prema vlastitom nahodjenju, lip je dan, lagani tempo, pjevusimo po cesti.
Onda nju ostavila tamo (ona to sve prihvata bez ikakvih problema), pa u 3 manje 20 krenila po Anju u skolu, istim putem nazad, od vrtica do nase ulice, i produzi druze, brze, jos brze, u pravcu karatea, pa uzbrdo, pa desno...
Tu je bija malo zesci forte, cak sam se i oznojila, taman stigla po Anju u 3 ure.
Onda s Anjom nazad doma, umjereni tempo, ne mozemo bas polaganice, triba stic napisat domaci i pojist obid prije karatea.
Ajde dobro, stigli do doma nesto prije 3 ipo.
Domaci rad, rucak, ajmo, netom proslo 4 ipo, kad opet, put pod noge, opet u pravcu njene skole, samo puno blize, manje od 10 minuti brzog hoda.
Onda opet nazad, evo dosla doma predahnit 20 minuti (usput mi je!), pa lagano prema vrticu, po Vanju.
Onda Vanju za ruku, imamo po ure za ucinit djir do nase ulice i produzit prema karateu, to je dosta za izljuljat se na konjica i odradit sve distrakcije koje naidju po putu, djete ce malo prosetat ili potrcat, vec prema vlastitom nahodjenju, lip je dan, lagani tempo.
Onda skupimo Anju i nazad, opet do doma... S njih dvi, to ce bit vatacina po cesti, ne znas ko za kim trce, Vanja za Anjom sta je ne moze uvatit ili ja za Vanjom da ne otrci na cestu, tempo krajnje hirovit.
I tako cu smrsavit ovu zimu, a ni zdravlje mi nece bome trpit od nedovoljnog kretanja.
Samo moram nac butigu s ortopedskim postolama pa si pribavit jedno bezbroj pari.

- 23:29 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>