|
Vjerovatnu krivnju za ovo pisanje ima put u proljeće ove godine,Naravno " Tamo gdje sunce vječno sja.."
E,tamo su neke stvari postale jasnije a poslje osječaji još snažniji."Nije krv voda".Na Ohridu neznam što bih opisala kao ljepše submediteransku klimu,srdačne ljude,gostoprimstvo hotela,manastire,hranu ili glazbu.Povratak kući šok i blaga depresija.Sada mi je smiješno kada se sjetim koliko sam vrtila kupljene cd-ove,a slijedeća dva tjedna isprobavanje posuđa naravno zemljanog,dobro da mi ukućani nisu pobjegli.U tom stanju već tada jače depresije naletjela sam na blog djevojke "makedo"(od srca preporučujem,sjajan blog)koja je pak totalni zaljubljenik u makedonsku kulturu što me utješilo,u smislu da inisam toliko izgubljena duša.
Naravno krivnja su i korijeni(otac makedonac):ma da se ne lažemo neki moji prijateji tvrde da sam ja potpuno (opajena )na tu stranu.I ruku na srce u pravu su.
|