Ostaci rimskih termi Aquae Iasae. u Varaždinskim Toplicama
Varaždinske Toplice poznato je lječilište, i ima potencijala za razvoj zdravstvenog turizma. U gradu postoji Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju.

Povijest Varaždinskih Toplica

Najstariji tragovi Varaždinskih Toplica sežu do III. st. p.n.e. kada je na ovom području živjelo je ilirsko pleme Jasi, po čijem su imenu Rimljani kasnije ovo mjesto prozvali Aquae Iasae. Već za vrijeme Jasa naselje je zbog izvora termalne vode, izraslo u značajno zdravstveno, obredno, kulturno pa i gospodarsko središte Gornje Panonije. Najveći procvat naselje je doživilo za Rimljana, od I.- IV.st. kada je to bio poznato liječilište Aquae Iasae. Naselje je potpuno propalo i opustošeno u IV. st. za vrijeme provale naroda.

U srednjem vijeku na tom prostoru formira se naselje Toplissa, koje postaje posjed Zagrebačkog Kaptola i to ostaju više od osam stoljeća. Kako bi zaštitio svoj posjed, Kaptol, uz župnu crkvu gradi utvrdu (1376.). Tijekom XVI. stoljeća u vrijeme turske opasnosti, ova se utvrda dograđuje i pojačava; kulama, opkopom (koji se punio vodom sa izvora termalne vode) i lančanim mostom. Uz tri postojeće ugaone kule, podignute su još dvije - istočna i zapadna.

Po oslobađanju Slavonije, i prestanka turskih provala, 1695. godine, ova utvrda je preuređena u barokni dvorac, , koji je kasnije pretvoren u prvi kupališni hotel. Počeci modernog kupališnog lječilišta vezani su uz liječnika Ivana Krstitelja Lalanguea ( podrijetlom iz Luksemburga) koji je djelovao u Varaždinu u drugoj polovini XVII. st. i bio jedan od utemeljitelja hrvatske medicinske literature. Termalno lječilište (u današnjem obliku) počinje raditi od 1820., kada se uvodi stalni liječnički nadzor - 1838. i stalni kupališni liječnik. Početkom XX. st. Varaždinske Toplice, došle su na glas kvalitetnog termalnog lječilišta, i taj status imaju i danas.