nedjelja, 25.01.2009.
Križevački put
pjeva Teo Brajčić
|
Grli me radost, dobrota me mije,
svjetlost me čisti i hladnoću krávi,
na vrhu brda živa voda vrije,
Križevac raste u nebeskoj slavi.
U živac kamen tonu noge bose,
saželo vrijeme godine i dane,
dok moju krivnju tvoja pleća nose,
iz tame srca teku suze slane.
Na golom brdu sikavica cvjeta,
oko nje nebo modru svjetlost plete,
pred sjajem rajskim bježi mržnja svijeta,
dobrotu liju tvoje oči svete.
Obasjaj me, Bože, svjetlom svoga križa,
da mi ljubav jača, da mi vjeru snaži,
kada u svijet krenem s križevačkih griža,
u dolinu sumnje, pakosti i laži.
Padam i rastem, duša svjetlost pamti,
i tajnu boli u koraku svakom,
iz tvoga krika milosrđe plamti,
ozdravlja srce obliveno mrakom.
Dobrota vječna sjaj od tame dijeli,
otječe zloba niz kamene staze,
u blijesku križa raste ljiljan bijeli,
prosipa miris iz svjetlosne vaze.
Post je objavljen 21.01.2009. u 19:37 sati.
Prenijeto s bloga: http://medjugorskiglas.blog.hr
Objavljeno u 14:55 • Komentari (14) • Isprintaj • #
