petak, 23.01.2009.
Međugorski glas - Dodatak uz prethodna tri posta
Dragi čitatelji prethodnih triju postova, u kojima je objavljen razgovor s fra Petrom Ljubičićem, a koji ste ozbiljno uzeli sve ono što je govorio o svojoj ulozi u nastupajućim zbivanjima, osjećam se dužnim napisati još nekoliko rečenica vezanih za tekst i vaše komentare.
Kao što i sami možete dobro izračunati, fra Petar je ušao u šezdeset treću godinu, a uz pretpostavku da će doživjeti stotu, što je rijetkost, onda mu ostaje još trideset sedam godina zemaljskog života. Usto ne znamo kojim će se tempom i u kojem vremenskom razmaku objavljivati međugorske tajne, koliko će godina trebati od prvog do posljednjeg događanja.
Sudeći po Gospinim riječima, na Zemlji će nastupiti trenutak u kojem će se u izravnom srazu naći plan kneza propasti i Veliki Božji plan. Da bismo pripomogli i ublažili nadolazeće poteškoće, od nas se traži da se vratimo Stvoritelju naših duša, da se molitvom i odricanjem žrtvujemo za spas svijeta, da se priklonimo Isusovu nauku i oživotvorujemo njezine poruke. Upućuje nas na življenje u miru i ljubavi, na praštanje i sebedarje, hrabri nas i učvršćuje u snazi vjere, neprestano govoreći da se nemamo čega plašiti ako živimo u milosti Božjoj, ako ne kršimo njegove zapovijedi. Obasipa nas Majčinskom nježnošću, ovija nas brižnošću i toplinom, krijepi nas čistoćom svoga Bezgrješnog Srca. Njezina dugogodišnja neumornost i preklinjanje i gluhima bi probile uši, a napadnost i izokrenutost svega što se događa u svijetu, već odavno su nam svima trebale otvoriti zaslijepljene oči. Ali, eto, kao što kaže Gospa, tvrda su srca naša, ranjena i navezana i ne mogu se odlučiti za mir i dobro, ne mogu osjetiti velikodušnost milosrđa što se kao slap svjetlosti izlijeva u našu tamu.
U svakom slušaju, preokret se neće dogoditi dok se konačno ne proglasi Peta i zadnje marijanske dogme, koja je biser na punine objave, svega onoga što nam je u dugoj povijesti Kristove Crkve prišapnuo Duh Sveti. Istinu koja je već u vječnosti zapisana, treba potvrditi Crkva i omogućiti Majci da izvrši ono što joj je od Boga obećano već u Knjizi postanka, a potvrđeno u Otkrivenju. Svevišnji očekuje našu suradnju, priznanje i potvrdu svega onoga što je mala i ponizna službenica Marija od neba već dobila po Sinovim zaslugama, od bezgrješnog začeća do suotkupiteljske, posredničke i zagovorničke uloge. „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on-Duh Istine-upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi (Iv 16, 12-13).“
Ako u svjetlu nebeske objave pogledamo tri najznačajnija Gospina ukazanja u prošlom stoljeću, fatimska u kojima se Gospa javlja kao navjestiteljica onoga što dolazi, garabanalska, u kojima se predstavlja kao prijateljica i zaštitnica, te međugorska u kojima se jasno nazrijeva da je ona provoditeljice i izvršiteljice Velikog Božjeg plana, onda nas samo tvrdoća srdaca i sumnjičavost, koja je brana protoku žive vode, mogu odvratiti i pokolebati u prihvaćanju milina koje se prosipaju iz srca One koja je puna milosti.
A Gospina međugorska ukazanja, kao i ona garabandalska, izlijevaju se iz okvira svih njezinih dosadašnjih ukazanja i u puno čemu su slični. Događanja koja će slijediti ne pripadaju hipotetičkoj budućnosti, već će se odigrati u sadašnjem vremenu, u danima koji nam nadomak i koje će većina od nas doživjeti. Objavu onoga što dohodi u Garabandalu je povjerila, danas šezdesetgodišnjoj vidjelici Conchiti Gozales, a u Međugorju vidjelici Mirjani, a njezine će tajne objaviti fra Petar Ljubičić, jer je itekako važno da objavitelj tajni koje su naviještene u zadnjem Gospinu ukazanju bude svećenik.
Garabandalske poruke počivaju na tri stupa, a to su Upozorenje, Čudo i Kazna, u kojima možemo nazrijevati i prepoznavati međugorske tajne. I garabandalsko čudo ostavit će trajan znak do kraja vremena, koji do sada nikada nije viđen na zemlji, a koji će se moći fotografirati i dotaknuti i to ne osjetilom opipa. Isti ili sličan znak pojavit će se i na Brdu ukazanja, koji je Gospa nazvala Brdom spasenja jer će s njega poteći i najvjerojatnije krenuti najavljena događanja. A nadnevak Mirjanina godišnjeg ukazanja, 18. ožujka, gledan u svjetlu garabandalskih tajni, trebao bi biti i dan zadnje Gopine poruke u Međugorju.
Ne zaboravimo da tajne ne donose strahote onima koji žive u miru i ljubavi i koji slijde Božje zapovijedi, te će Stvoritelj svakoj ljudskoj osobi pružiti milosrdnu mogućnost da ga prepozna i povjeruje, da se promijeni i postane onakvom kakvu ju je željela njegova volja. Nebo nas želi izvući iz gliba tjeskobe i gorčine i pokazati nam svu ljepotu koja nam je darovana, a mi je, opkoljeni mrakom zavodnikovih laži, ne prepoznajemo i ne živimo.
Na nama je da konačno prihvatimo Gospine molbe, preklinjanja i opomene i tako spremni dočekamo dan velikih zbivanja, da vratimo mir u srce i spokoj u duša jer mi smo djeca Boga živih, stvoreni iz svjetlosti i Isusovim zaslugama oslobođeni zarobljeništva tame te svi pozvani da se ponovno vratimo u svjetlost. Ne bismo jedni drugima ništa trebali predbacivati, a najmanje se gložiti i svađati, negirajući ili potvrđujući istinu o Gospinim ukazanjima u Međugorju jer će ono, kao i Garabandal, samo sebe potvrditi ili opovrgnuti, a dovoljno vremena za procedure koje prethode priznanju ukazanja i potvrđuju njihovu autentičnost, ionako neće biti. Tek će nam preostati da se poklonimo pred Božjim čudom i njegovim milosrđem.
Preostaje nam još malo godina molitve i strpljenja, pa ćemo se i sami uvjeriti u istinitost Gospinih ukazanja, koja će u potpunosti skinuti veo s treće fatimske tajne i svega onog što nam je u njoj naviješteno, koja će potvrditi ono što je u Garabandalu najavljeno, a što će u cijelom svijetu, krenuvši iz Međugorja, biti ispunjeno. A Gospina svetišta na cijeloj kugli zemaljskoj bit će utočište i zaklon od tame koja će bježati pred naletom svjetlosti, pa ćemo bolje razumjeti i Gospine riječi kojima je fatimskim vidiocima najavila i svoj sedmi dolazak.
A do četrnaeste postaje, nad kojom će bljesnuti svjetlost križa, predstoji nam težak put, koji će biti sažet u kratkoći milosnog vremena, pretočenog u strmovito uspinjanje, pogledima uprtim prema vrhu Križevca što raste u nebeskoj slavi.
Dragi posjetitelji bloga i čitatelji ovog teksta, sve što je u njemu napisano možete prihvatiti kao zbiljnost ili šalu, možete sve odbacti ili prosijati kroz sito i rešeto „zdravog“ razuma, ali vas molim da se ne odmaknete od svjetla vjere.
Post je objavljen 21.01.2009. u 19:26 sati.
prenijeto s blog stranice: http://medjugorskiglas.blog.hr
Objavljeno u 22:23 • Komentari (1) • Isprintaj • #
