Pisaću ti naliv perom
umočenim u limun
da ne vidim
da ne mislim
što vidim

Dok ruka sama ima potrebu
za tim

Ubjeđujem bol
kako sad nije
kako sad je užasno
vrijeme za posjete

Uvijek sam mrzio
nasilje iz obijesti
rušilačku snagu
iz slabosti
kao ono kad
nesretni ljudi...

Tad bio sam mlad
idealan za ideale
čvrsto oslonjen
na neiskustvo

Psić što laje
na mrdajući list
Filozof zatočen u biblioteci

Sad lajem na knjige
i okrećem mrdajuće listove
da ne mislim
da ne vidim
što vidim

Dok ruka sama...

Slovkam ostatke emocija
Slatke otpatke od ljubavi
Tu sretnu kopilad vremena

I najizdašnija vrela
Postaju pustinje
Na putu od glave
Prema ruci

Na putu od glave prema ruci
Preživi samo dobra namjera
U krivome obliku
Neprepoznatljiva
Nakaradna
Dovedena pred
gotov čin

Puno je gore na putu
Od glave prema grlu
Tamo se ipak zbivaju
najstrašniji zločini

Danas pretražujemo
po uspomenama
nas dvoje
uspomene tvoje
uspomene moje

tekle su kroz vrijeme

odvojene
ni po čemu
spojive
sve te želje
neodgodive

Prolazile su godine…

Proživljeno je mnogo
proživljeno je često
i evo gledamo se
gledamo u isto mjesto
nas dvoje

kao željezničke pruge
jedna pored druge

Sa vlakovima u istome smjeru…

Došao je niotkud
i ne ide nikamo
samo stoji tu
ne miče

čeka naš potez
mi čekamo njegov

čekamo se...

U ovome trenutku
Godot je hiperaktivan

molekule zraka
ukopane

Zrcali se nemir na
sjajnim površinama...

...........................

Napokon odlazi

Opet nikamo
dolazeći niotkud

Samo kruto sabiranje činjenica
ne vodi nikud
ni ničemu
ali zavodi

Napuhani uspjesima logike
seljakamo se

od tijela do tijela
od djela do djela
praveći nedjela


Što je logično

Tamo negdje u
pripizdini
nalazi se moja draga
niti vidi Sunca
niti Mjeseca vidi
moja draga

Njene noge
njena leđa
proklinju

Već istrošeni osmjesi
za zube joj zapinju

Ali ona trpi,goni
đavole progoni
i sluša

Kako moje srce je zove
(bar se nadam)
želim joj sve najbolje

Pozdrav posadi broda