Svojatam te
Želim da si tu za mene
Jer sam ja tu za tebe
Utopija
Privrženost se ne može
Uvjetovati niti
Objasniti
Samo osjetiti
Lijepo je kad je osjetiš
Nekome možda jedino
što je važno
Meni recimo...
Večeras sam
Sam i usamljen
I ne pomažu nikakve
mudrolije
Jer tijelo to mora
Odraditi u miru
Ono živi svoj život
Bez obzira na sve
Na mene na tebe
Na njih
Često nisam dobar prema tijelu
Ono je uvijek dobro prema meni
Opominje upozorava
stalno skakuće za mojim prohtjevima
ja samo gazim neobazrivo
ono samo traži pažnju
i sjeća me da smo se zajedno rodili
ono poslijepodne
da smo zajedno plakali i smijali se
ratovali i ljubili se
i da ćemo zajedno napustiti ovaj svijet
ono samo traži pažnju
Različiti govorni stilovi
uljepšavaju mi
ukrašavaju mi
naglašavaju mi
svakodnevno svakodnevlje
spori brzi
tankoćutni
grubi teški
sebeljubni
govore nam kako
premostiti bol
kako uljuljuškati se u
stvarnost nestvarne
zbilje uokolo
ima onih
tromo neshvatljivih
i površno vrckavih
glasno uzrujanih
i samozatajno mirnih
žučno dobročudnih
i hladno otrovnih
A tek uzdasi između riječi...
otvori u nove svjetove,
propadajući ambisi
u životnost života
gdje čeka
tek prohodalo dijete
visoko uzdignutih ruku
prema svjetlu
Kada bih svoj život mogao ponovo proživjeti, u sljedećem bih pokušao činiti više pogrešaka, ne bih se trudio da budem tako savršen, više bih se opustio.
Bio bih gluplji nego što bijah zaista, vrlo malo stvari ozbiljno bih shvaćao. Bio bih manji čistunac. Više bih se izlagao opasnostima, više putovao, više sutona
promatrao, na više se planina popeo, više rijeka preplivao. Išao bih na još više mjesta na koja nikada nisam otišao, jeo manje boba, a više sladoleda, imao više
stvarnih, a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive svaku minutu svog života; imao sam, jasno, i časaka radosti. Ali, kad bih se mogao nazad vratiti, težio bih samo
dobrim trenucima. Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo; Nemojte ih propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikada nigdje nisu išli bez toplomjera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih mogao opet živjeti, lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao živjeti, s proljeća bih počeo bosonog hoditi i tako bih išao do kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona promatrao i s više se djece igrao, kada bih život ponovo pred sobom imao.
Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem.
Jorge Luis BORGES
"Kultura je pravilo,
umjetnost je iznimka".
J.L.Godard