U porama čovječanstva
momak glumi curi
da je poseban
oprezno izgovara riječi
traži najfiniju mekoću
misli i osvaja
osvaja i ne misli
ona sve to zna
ali brzo zaboravlja...
Čudom očuđene zlatne trepavice
gnjilih silueta sjede
na išaranim kapcima
kao mast u tegli
vidio sam tako jednu babu
koja nije znala umrijeti
nije pa nije
njezini kožni zidovi
pali su hametice
već odavno davno
ostala je samo sjena i znak
da je tu nekad bilo
nekoga života
i kućne radinosti
sada samo posustali
obronci od kože
i trzaji pokvarenog
perpetuum mobile
Čista poezija
brboće
kljuća u sasvim malim
riječima
ljudima
bijela svjetlost
bijela svijesnost
ne prestaje nikad
ni u najcrnijim
crninama
ni u najvećim
tamama
svjetlost koja nadahnjuje
svjetlost koja preplavljuje
svjetlost koja udahnjuje
nezdrava za obične oči
bijelo
ledeno bijelo
i tiho
bijelo...
Gledam sportske statistike
koliko samo ljudi trči
i zdravo živi ima
zajedničkih tema
koliko se samo znoja
krije iza ovih
polurazumljivih
imena
koliko rada
koliko reda
koliko potrošene vode pod
tuševima i prljavih čarapa
veša, koliko vike i buke
urlanja,potrošenog papira
koliko grozničavih želja
suza, veselja,
koliko izgovorenih
tobože važnih riječi
koliko opet
prodanih macho-sranja
koliko humanitaraca i jebača
koliko toga...
Napravio sam to
da se osjećam živ
jer sam se osjećao neživ
napravio sam to iz
straha od straha
Napravio sam to
usprkos skandinavskom
standardu i psihologiji masa
napravio sam to jer sam mislio
da će zauvijek nestati
napravio sam to
i želim prestati
Kada bih svoj život mogao ponovo proživjeti, u sljedećem bih pokušao činiti više pogrešaka, ne bih se trudio da budem tako savršen, više bih se opustio.
Bio bih gluplji nego što bijah zaista, vrlo malo stvari ozbiljno bih shvaćao. Bio bih manji čistunac. Više bih se izlagao opasnostima, više putovao, više sutona
promatrao, na više se planina popeo, više rijeka preplivao. Išao bih na još više mjesta na koja nikada nisam otišao, jeo manje boba, a više sladoleda, imao više
stvarnih, a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive svaku minutu svog života; imao sam, jasno, i časaka radosti. Ali, kad bih se mogao nazad vratiti, težio bih samo
dobrim trenucima. Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo; Nemojte ih propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikada nigdje nisu išli bez toplomjera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih mogao opet živjeti, lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao živjeti, s proljeća bih počeo bosonog hoditi i tako bih išao do kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona promatrao i s više se djece igrao, kada bih život ponovo pred sobom imao.
Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem.
Jorge Luis BORGES
"Kultura je pravilo,
umjetnost je iznimka".
J.L.Godard