srijeda, 31.01.2007.
Nikad dosta novčeka
Jao, pa nisam se pohvalila da smo u petak išli (a di drugdje nego...) u cinnestar i da smo gledali Noć u muzeju.
Cijeli dan sam si mozgala šta bi mogli ići gledati, i ajde odlučili se oboje za to. Moram priznati da sam pomalo bila skeptična jer sam mislila da se radi o filmiću za djecu, ali ugodno sam se ( smo se ) iznenadili.
Film je predivan.
Film je jedna zaista topla priča, prepuna smješnih scena koje te natjeraju da se iskreno nasmiješ i da na neki način zavoliš povjest. Oduševljena sam. Odmah sam ga predložila seki i ponudila se da bih mogla još jednom pogledati, ako će joj trebati društvo. 
Inače, malo sam se bacila na istraživanje turističkih agencija, pa sam otkrila neke zgodne izlete koji su mi zapeli za oko. Zapravo, većina njih mi je zgodna, samo što je većina u tajanju od 3-4 dana, što mi je nezgodno zbog posla, ali mogli bi si priuštiti nešto za uskrs. Nisam još točno odlučila, ali vidjela ono što i se sviđa su Bratislava i Prag. Ima još vremena, pa ćemo vidjeti.
Uglavnom, od putovanja sa skupinom s tečaja sam odustala jer smo skužili da iz naše grupe neće najvjerojatnije nitko ići, pa smo donjeli odluku da ćemo ići preko druge agencije ne samo na jedan dan (kako sam već rekla) nego ipak na 2. 
Pa kad idemo, da i nešto vidimo. Sve je isto, tj. termin je isti, samo što ostajemo 2 dana.
Objavljeno u 18:23 • Komentari (1) • Isprintaj • #
četvrtak, 25.01.2007.
Snješkoooooo
Upravo sam se vratila od zubara, i sva sam u mukama. Zakrpala mi je jedan zubić i dala naređenje da nesmijem 2 sata ništa jesti. A meni misli bježe samo na čevape i već počinjem odbrojavati sate i minute sa većim žarom nego što to činim primjerice za božić i novu godinu.
Morat ću se pozabaviti nečim kako bi moje misli skrenule s te putanje. Morat ću napisati nekakav dopis sutra za posao, samo čekam da me nazove seka pa da se nas dvije malo konzultiramo. Dvije glave su pametnije. Joj, morala bih napisati par rečenica na njemačkom za slijedeći sat koji je za 2 dana, ups. Bolje da se oboružam svim mogućim rječnicima i sajtovima.
Ovaj tjedan na poslu ništa produktivno nisam radila, prostim riječima: umirala sam od dosade, i šta je najgore pravila sam se da nešto radim kako me netko nebi uhvatio.
Rekla sam si kako više nikada neću kukati koliko posla imam, nego da ću biti zahvalna, jer sramota i neugodnost koju osjećam prilikom nerada je strašna!
Znam da nije krivnja na meni, ali ipak se osjećam pomalo glupavo i nemogu se zamisliti u položaju zujenja, rađe ću si uzet krpicu u ruke i čistit kancelariju ak niš drugo. Nadam se da će idući tjedan biti bolja situacija
Jutros me je baš obradovao snješko, makar ga je napadalo tek par centimetara.
Objavljeno u 18:51 • Komentari (1) • Isprintaj • #
subota, 20.01.2007.
Ich bin soo sretna
Totalno sam bez kinte, a gle, tek je polovica mjeseca. Dobro ostalo mi je još 200 kn koje čuvam za zubara. 
Ja jednostavno neznam baratati s novcima. A bogme ne zna ni moj dragi. Svaki put kad se potroši lova, on uvijek, ama baš uvijek okrivi mene kako bi svaki dan nešto kupovala, a on je isti kao ja.Neki dan, tj. na početku mjeseca, išli smo u city centar i ja sam si tražila neke tenisice, i išla sam u onaj neki dućan na 2. katu u kojem se prodaju pumice, no nažalost nisam našla svoj broj. Ali te koje su mi se sviđale imali su u broju moga dragoga, pa sam mu rekla neka si proba i pošto su mu dobro stajale odlučila sam mu ih kupiti. I šta je najvažnije on se nije bunio, a ima doma savršeno nove i očuvane levisove tenisice koje smo kupili prije neka 2-3 mjeseca. I šta da mu čovjek kaže. Isti je kao i ja, kada ima love voli dobrano potrošiti, bilo na nešto materijalno, na hranu ili benzin. Nama se eto život odvija u prva dva tjedna u mjesecu, a u iduća 2 lagano stane. Stvarno nismo normalni, ajde da potrošim jedan dio plaće pa da mi ostane djelić za izdržat do kraja mjeseca, ne, nego meni ako šta ostane to je većinom 100 kuna. Pa grozno.
I tako eto, ovaj vikend nikamo nejdemo, tj. ja nejdem. On je maloprije lagano otišao preko sljemena vidjet svoje roditelje, a ja ću uživat u samoći do sutra.
Bili smo na njemačkom, i vratili smo se oduševljeni. Na neki način.
Rekli su nam da se organizira jednodnevni izlet u Veneciju, idući mjesecu veljači. Juhuhuhu. Znam da će biti naporno, s obzirom da se radi o jednom danu, ali nije bitno. Glavno da se nekamo ide.
U četvrtom mjesecu bi se išlo u London, ali mislim da za mene ništa od toga, jer je riječ o izletu u trajanju od 5 dana, pa čisto sumnjam a će moja draga šefica pustiti. Mislim da neću niti riskirati pa pitati. Znam odgovor. To mi je malo uništilo euforiju. 
Aliiii, zato ćemo kada malo zatopli, to znači već na drugom stupnju ići u Salzburg, hehehe. Joj što volim ta idilična mjesta! Mome oduševljenju nema kraja. Znam da to nisu bog zna kakva putovanja, ali baš mi je simpatično otići tako s vremena na vrijeme na nekakav izlet, vidjeti nešto drugčije, popuniti vrijeme, otići u grupi, potroštit... Nekako dobiješ volju za ići dalje. Nekako ti i dani na poslu prođu brže odbrojavajući dane do toga. Hahaha. Al ga meljem.
Ništa, posudila sam si Kronike Narnije i Prekid pa ću ovu večer odgledati nešto od toga.
Objavljeno u 18:10 • Komentari (2) • Isprintaj • #
srijeda, 17.01.2007.
Markice
Prije nekih mjesec dana počela sam skupljati poštanske markice, i postala sam novopečeni filatelist!
Ma ne namjeravam postati nikakav profesionalac, želim ostati običan amater i prihvatiti to kao jedan lijep i zanimljiv hobi.
Sve je počelo kada sam ugledala jednu prigodnu božićnu markicu iz Italije na jednoj omotnici, i naprosto sam se oduševila. Kako primamo dosta pošiljaka, pomislila sam si pa zašto da sve to propadne. I tako sam se bacila na rezuckanje i skupljanje. 
Moram priznati da sam ih već dosta skupila u tako kratkom vremenu, jest da sam neke morala i kupiti.
Najdraže su mi primjerice australske, mađarske, irske, te naravno, naše hrvatske marke.
Jučer sam bila vrlo ponosna svojim ulovom, jer sam našla skoro cijelu jednu seriju mađarskih markica na jednoj omotnici, i bila sam oduševljena. I što je najvažnije sve su bile savršeno sačuvane!
Danas sam ugledala samo jednu austrijsku marku, no toliko mi je lijepa da sam bila ponosna bez obzira što nisam našla niti jednu drugu.
Neke su se čak svidjele i mom dragom, pa me non stop nagovara da se zaletimo do pošte u jurišićevoj, pa da pogledamo što ima novog, i kupimo one koje mu se sviđaju.
Ma bas bi ih htjela skenirati, ali nikako ne mozemo instalirati skener, neznam zasto, ali sistem ga jednostavno ne prihvaca. Nije bio duze vrijeme prikopcan, a sada kada samo skuzili da nam treba, sad imamo s njim problema.
Joj, nisam se pohvalila da sam bila preko vikenda u kinu, i da sam gledala Step up (to je bilo u petak) i Employee of the month( u nedjelju).
Step up mi je bio prilicno simpatican, mada je sama tematika i taj romanticni, rekla bih, ofucan.
Svidjela nam se glazba i bila su nam simpa ona dva crnca ( Damaine Radcliff, i De'Shawn Washington), bas su imali otkacene likove.
Employee of the month mi je bio uzasno dosadan, a i gledali smo ga prilicno kasno, pa kad se je to dvoje zajedno spojilo, zamalo da nisam dragom zaslinila rame. 
Ma sranje, da je film bio na televiziji odustala bih nakon prvih 10 minuta. A i draga nasa Jessica Simpson je bila toliko pricljiva, ha, mora da se je pretrgala od tolike konverzacije. Fora mi je bio Dax Shepard.
Neznam sto cemo ovaj vikend gledat, i dal cemo ista gledat s obzirom da smo vecinu vidjeli, a i nista se bas novog nije pojavilo. 
Objavljeno u 18:06 • Komentari (0) • Isprintaj • #
petak, 12.01.2007.
Popizditis
U zadnje vrijeme sam užasno nervozna i to sve zbog posla, što nije ništa novo. Ponekad se užasno osjećam. Znam da svaki dan donosi nešto drugo, ali ja nekada naprosto nemogu izdržati. Jedino zbog čega sam još uvijek tu je, naravno, plaća. Da mi plaća nije tolika kolika je, nebi dvojila ni sekunde. Kada god mi je teško, uvijek pomislim na početak mjeseca i shvatim da gotovo nigdje neću imati tolika primanja, za takvo radno mjesto, kolika sada imam. Posao me sam po sebi ispunjava. Ono što mi nikako ne sjeda su neki ljudi. Stvar je u tome što radim u velikoj tvrtki koja zapošljava veliki broj radnika. Neki od njih su stvarno divni, a neki su jednostavno rečeno mulci, i sa svojim komentarima, cvokotanjem i ostalim ispadima jednostavno zasjene sve dobro u toj firmi.Jednostavno sam na takvom mjestu da sam primorana raditi sa svima njima, s nekima manje, s nekima više, tako da se nemogu odvojiti, i povući, i ne dolaziti u kontakt s njima. Toliko su svi uvrijedljivi, razmaženi i tolika su zlopamtila da mi je zlo. Riga mi se od svih njih. Neznam šta da napravim, jednostavno sam u stanju čekanja i tješenja same sebe kako će sve to proći i kako će sve biti bolje možda sutra. A znam da neće. Tješim se tako što si govorim kako ću biti jako hrabra i pametna ako izdržim sve to. Možda i hoću, ali znam da ću u isto vrijeme biti nesretna i strganih živaca. Samo ne želim da mi se dogodi da dođem do ruba, i da ne popizdim na poslu, i ne napravim budalu od sebe. Morat ću još dobro razmisliti šta mi je činiti. Uvijek postoji izlaz, samo moram izabrati pravi. Ma što god da odlučim biti će dobro.Valjda.
Upravo se spremam u kino. Idemo gledati Step Up, to je jedino što mi se od ponuđenog sviđa.
Prošli vikend sam ponovno gledala Casino Royale, jednostavno mi je ekipa odlična. Mads Mikkelsen mi je neodoljiv,Eva Green mi je predivna, a Danijel je prava muškarčina .
Joj tako sam loše volje, nadam se da će me film uspjet oraspoložiti, nadam se da ću bar na tren uspjet zaboraviti tu gorčinu koju trenutno osjećam.
Objavljeno u 17:27 • Komentari (0) • Isprintaj • #
