Very Much Alive

nedjelja, 21.09.2014.

Još 7 dana

Za sedam dana se definitivno selim u Zagreb. Iskreno, pomalo me hvata nervoza. S jedne strane jedva čekam, a s druge strane se brinem koliko "slobodno" ću moći provoditi svoj novi lifestyle tamo. Gluten free, industrijska sranja free i tako to. Recimo i low carb, ovisi kakav mi je dan i koliko mi se voća jede.

Sigurna sam da ću tamo bez brige moći jesti više raw. Preko prijatelja sam naručila gulilicu za povrće i šiljilo (spiralizator) za povrće (trebalo bi doći za nekih tjedan - dva, nadam se ^^'). Ne znam koliko funkcionalno će biti ako košta 30kn, ali dobila sam mnogo dobrih preporuka i kažu da se ne razlikuje bitno od onog za 150kn u Mülleru. Iskreno, ne bih ni dala 150kn za to malo sranje, nego bih kupila pravi spiralizator preko Amazona za te pare.
Imam blender, imam aparat za kavu koji sam davnih dana dobila iz Oriflamea (da, lijena sam čekati da se voda ugrije, da skuham kavu i čekam da se "soc" slegne kako bih je mogla uliti u šalicu, jebiga xD), imam kuhalo za vodu, odnijela sam si tavicu, lonac i mali lončić. Fali mi još par stvari, ali to ću nabaviti s vremenom. Ne smijem zaboraviti ponijeti tanjure od doma, prošle godine sam doslovce cijelu godinu jela iz zdjelice koju mi je kupila bivša cimerica. Mislim, ja i inače volim jesti sve iz zdjelice, ali tanjur bi mi poslužio za puno stvari.

Za ponijeti od doma:
Gumene čizme
Starke (moram ih oprati ovaj tjedan ^^')
Kuhalo za vodu
Aparat za kavu
Staklenke (da, pijem čaj i smoothije iz staklenke od ajvara, don't laugh xD)
Nož
Dva manja tanjura
Pekmez
Ostatak kokosovog ulja
Ostatak odjeće i posteljine

Kupiti:
Kuhača
Špatula
Crni čaj
Tapioka
Mješavina grahorica
Amaranth
Quinoa
Maslinovo ulje
Kokosovo ulje
Palenta
Datulje
Grožđice
Suhi ananas/papaja
Suhe smokve
Suhe marelice
Prosena i rižina kaša
Bezglutenski kruh iz Interspara
Bezglutenske žitarice
Orašasti plodovi
Svijeće
Stevija
Dezinfekcijske maramice za u torbu
Maskara
Produžni kabel
Tamne čokolade
Traperice
Majice/tunike dugih rukava
Gležnjače/čizme

Uglavnom, da... ^^' Puno stvari mi treba, malo novaca imam. Volim si raditi zalihe svega i svačega, tako se osjećam sigurnije. Neću sve odjednom kupiti, nemam toliko para, iako bih htjela i bilo bi najbolje jer si onda nekako mogu rasporediti sve to kroz mjesec - dva.
Kupila sam baki kolica za kupovinu. Bilo mi je žao kada mi je rekla da su joj se stara kolica raspala usred tržnice. Sebi sam uzela dva grudnjaka, par gaćica, nove tajice koje ionako neću nositi dok stare ne dokrajčim xD. I jednu vestu na popustu u H&M-u za 50kn. Oversized je, prekrije mi dupe skoro do koljena i sviđa mi se što je takva. Mogu je nositi onim danima kada mi se ne da sređivati, ali opet želim da ispadne da sam se potrudila dobro izgledati. Lol.

Napokon sam kupila parfem u Zari - i to onaj koji gledam već mjesecima. Bijeli onaj. Nema nikakvo posebno ime, so, link.
Nakon što sam ga kupila opet sam imala onaj napad anksioznosti i gnjavila svog dečka preko mobitela dobrih pola sata, trkeljala o tome kako nisam sigurna više sviđa li mi se parfem kojeg, ironično, želim već mjesecima. Stvarno sam nekad jadna glupača koja se mora malo skulirati u glavi prije nego napravi neki korak u životu, majke mi moje. Nisam normalna. Mjesecima šnjofam taj parfem u Zari, napokon ga kupim i onda, da izvinete, serem kako ne znam sviđa li mi se.

Just for the record, ofc da ga obožavam. Parfem je jednostavno predivan.

*gucne čaj iz flaške za ajvar*

Već dva tjedna kvocam o tome kako želim staklene slamke. Našla sam čak i gdje ih mogu kupiti, ali trenutno mi je jako puno dati 10$ za jednu vražju slamku za koju znam da će mi puknuti ako padne na pod.
I želim drveni pribor za jelo (zdjelicu, tanjur, vilicu i žlicu).

U utorak je Mabon! Wooohooo! Prvi dan jeseni! Napokon! I eto, proslavit ću ga s dečkom, na sreću, koji me dovoljno voli da podnosi moje pagansko slavlje Žderati ćemo jabuke, ofc.

Trčala sam danas. Iskreno me pomalo deprimira koliko sam pasivna, deprimirana i lijena postala otkad sam kod kuće. Ovaj grad je doslovce za mrtvace. Vaga opet pokazuje 60kg, ja ne izgledam ništa deblje nego prije. Bah. Recite da je to hir, ali želim tih jebenih 55kg. Ako ne i 53 jer ni s 53 ne bih bila mršava. Istinabog, ulijenila sam se, ne vježbam, nisam aktivna kao u ZG, uopće se ne čudim što sam dobila te 3kg natrag. Sad ću ja to stesati. Do Yula ću ja biti na 57kg barem. Nije meni zapravo teško održavati kilažu kad sam aktivna. Zato i volim svoj posao. Na nogama sam barem 10h na dan zbog njega + kasnije trčim ili nešto radim.

Kada krenem na staž definitivno ću se upisati na yogu. Baka je rekla da će mi uzeti neki bicikl do 1500kn na otplatu kada diplomiram jer tada nećemo imati toliko troškova, biti će lakše otplatiti. Prerasla sam svoj stari bicikl, a i brat ga je prisvojio prije par godina, so... To mi je zapravo omiljeni oblik aktivnosti, uz plivanje, yogu i fitness. Nekada sam znala na dan odvoziti po 60km. Predivno! ^^
Trebala bih dobivati 1600kn na mjesec i odlučila sam da 1000kn ide na moj štedni račun svaki mjesec. Ovih 600 ću si odvojiti za veselje i za stvari koje mi trebaju. Zaslužila sam to. Najviše me veseli što više neću nositi grudnjake iz kineskog dućana. Lisca i Intimissimi, here I come!

Uglavnom, da, na TV-u će biti Indiana Jones sada, pa idem gledati. Jučer je bio Edward Scissorhands *aw*, i ja sam ga ofc gledala po 155. put ^^' Obožavam taj film!

Do piskaranja!


Love and blessings )O(

nedjelja, 14.09.2014.

Prihvaćanje

Danas sam rješavala Tibetanski test osobnosti.

Ofc, bila sam jako brzopleta i na želju sam se fokusirala tek kasnije, ali sigurno će mi Viša sila oprostiti jer već ionako zna koja je moja najveća želja u životu.

Moji rezultati su:

1. Konj, krava, ovca, prase, tigar
*******************************************
Kako komentiram ovo? Pa iskreno, taj dio testa je dio koji me zapravo najviše zapekao nekako. Trudim se stavljati ljubav ispred karijere, ali jebiga, moja karijera je moja ljubav. To ne znači da ne volim svog dečka, svoje prijatelje, svoju obitelj - baš naprotiv. Ali karijera je nešto što je uvijek bilo tu uz mene, nešto stabilno, nešto čemu sam se mogla okrenuti, biti bolja u tome, naučiti nešto novo, napredovati, mijenjati se itd. Kada bi me netko tjerao da izaberem između karijere i ljubavi, rekla bih mu da je to nemoguće. Kako razdvojiti istu stvar na pola? :/
Medicina, pogotovo sestrinstvo, i je takav oblik posla. Posvećenost. Jednostavno smo odabrani od Univerzuma za to. Svi oni koji nisu, svoj posao ne rade dobro niti ga shvaćaju ozbiljno. To je poziv. Ljubav. Strast.

Dio mene u znaku Raka bi sada napisao: "Nadam se da nećete gledati na mene drugačije nakon ovog", ali iskreno, svatko tko me zna i voli zna koliko sam posvećena svom poslu. To ne znači da nemam vremena i ljubavi za osobe koje volim. So, I don't care what people think. Oni koji me zbilja znaju mi neće zamjeriti na ovome. S razlogom.

2. Pas - vjernost, mačka - tajanstvenost, miš - skromnost, kava - opuštanje, more - jedinstvo
***************************************************************************************************************
Hm, hm, šokiralo me što je sve pogodilo.
Jako sam odana osoba. To je prva moja osobina koju će vam navesti ljudi koji me znaju. Uz naivnost, but hey, svi imamo mane xD
Moj dečko JE tajanstvena osoba. To i je ono seksi što me privuklo kod njega (mic mic ^_^).
Što se tiče neprijatelja, da, skroman je njihov broj jer se trudim nikome ne zamjeriti dovoljno da mi postane neprijatelj. Ne šutim ljudima, ali također ni ne stvaram neprijateljstva. Samo im pokažem gdje im je mjesto i to je to.
Vezu smatram djelićem života gdje se mogu opustiti, da, to je istina. Ljubav bi trebala biti mirna i opuštajuća, sigurna, predivna.
Yup, moto mog lifestylea je definitivno "jedinstvo". Nisam pagan bezveze, hej :D

3. Žuta - A, Narančasta - N, Crvena - T, Bijela - T, Zelena - baka
*******************************************************************************
Također se slažem u vezi svega ovoga. I to je čisti primjer da ljubav i srodna duša ne moraju biti iste stvari niti srodna duša znači nešto seksualno.

4. Broj 7, ponedjeljak
********************************
Zašto broj 7? Ne znam. Sviđa mi se oblik. Odmalena mi je to najdraži broj.
Zašto ponedjeljak? Jednostavno - novi početak, novi izazovi, novi događaji, nova iskustva, uaaaa! :D

Zadovoljna sam s ovim testom zapravo. Ponovno mi je pokazao ono što ja zaista jesam :) Što se tiče želje, eh, nadam se da će se ispuniti. Radim na tome ;)



Blessed be )O(

petak, 12.09.2014.

Domski život i stvari koje sam naučila

Well, hello. Kosa mi je narasla. Iritantna je činjenica da mi šiške JAKO sporo rastu. Neka. Jebeš ih. Narasti će i one. Sad se neću šišati do proljeća, pa da vidim kako će to izgledati. Jesam li napomenula činjenicu da nisam imala dugu kosu od svoje šeste godine? Well, da. Nesretna priča zapravo.
Moja kosa je jako tanka i svilenkasta. Prije sam imala gustu kosu. Točnije, kosa mi je otišla kvragu kada sam se prvi puta ošišala na kratko. Točnije, baka me ošišala na paž, pa sam nju krivila do svoje 18. godine za svoju slabu kosu jer je sigurno nešto krivo napravila. A zatim sam otkrila da imam Hashimoto. Plus, ja sam Pitta dosha. Well, fuck ^^'

POLOŽILA SAM NEUROLOGIJU! Ahahah! Toliko stvari se izdogađalo u mom životu u zadnje vrijeme da sam potpuno zaboravila na to!
(je li se "izdogađalo" kvalificira kao riječ? Idk )

Uglavnom, ovo je moja zadnja godina u studentskom domu. Čini me to pomalo tužnom. Zapravo, JAKO tužnom. Jednostavno mi je grozna činjenica da je taj period mog života trajao samo tri godine i zavidim onima koji će se još barem dvije godine mučiti na faksu. Istovremeno se veselim što ću početi raditi, to će isto biti jedan predivan dio mog života, but still, žalim za studentskim životom. Ne znate kako je predivan dok mu ne dođe kraj. Ovu godinu ću učiniti najboljom jer mislim da sam zaista odrasla i mnogo sam se promijenila. Prijatelj mi je prije nekoliko tjedana rekao da sam potpuno drugačija (u negativnom smislu je mislio, nažalost) i da me više jednostavno ne prepoznaje. Iskreno, ne znam mogu li ga više nazvati prijateljem. Ja sam se promijenila, on nije. Ja sam kao Pokemon evoulirala, on je još uvijek ona prva baby verzija. Nemamo iste stavove, iste interese, iste poglede na svijet. Uglavnom se "gubitak" prijatelja vrti oko toga u mom životu u zadnje vrijeme.

Što mi je život u domu donio? Samostalnost.

Oduvijek sam bila jako samostalna i individualna, ali voljela sam kada bi baka obavljala neke stvari umjesto mene. Ne mogu se nazvati lijenom, nego jednostavno nemotiviranom. Tada nisam shvaćala da sve zapravo radim za sebe. Otkad sam u domu, naučila sam se "urediti svoj život onako kako meni odgovara", bilo to uređenje sobe, pospremanje, organiziranje svog vremena i dana općenito ili takvo nešto. Odredila sam svoju prehranu, naučila sam kuhati bolje, naučila sam se snalaziti s jako mizernim budžetom, naučila sam štedjeti, ali naučila sam i trošiti. U ove dvije godine sam si i priuštila tonu stvari koje sam htjela. Treća godina će biti puno mirnija i odraslija, već vidim. Pretvorila sam se u ženu. Mislim da mi to život kod kuće ne bi donio. Jednostavno niste student i nećete odrasti dok živite kod kuće. Prije sam mislila da je to glupost, a sada je to za mene čista činjenica.

Otkrila sam nove stvari, počela sam cijeniti stare. Počela sam cijeniti i provoditi spiritualnost koja je u meni i oko mene cijeli moj život. Ta promjena mi se najviše sviđa zapravo. Rad na sebi.
Razvila sam samopouzdanje, otvorila sam tog ekstroverta u sebi i razvila sam svoj glas i svoje "ja". To je zapravo najbitnije. I to najbolje razvijate kada ste sami, u divljini ovog svijeta, gdje se morate snalaziti sami i boriti se za sebe.

Upoznala sam nove ljude, primila sam nove lekcije, naučila sam se nositi sa životom onakvim kakav zaista je - usamljen na neki način, ali opet društven u nekim situacijama. Uglavnom ste prepušteni sami sebi. And I like that. Koliko god to bolesno zvučalo. Uvijek sam bila samotnjak koji žudi za društvom.

Razvila sam neke nove stavove, promijenila stare, zadržala neke stare i otkrila sebe. Još uvijek se tražim u nekim stvarima, but hey, tko se ne traži? Mislim da se cijeli život zapravo tražimo u nekim područjima. Neki u svim područjima. Ovisno koliko smo zajebani u glavi.

Nikada nisam imala para i uvijek sam bila ljubomorna na ljude koji si mogu priuštiti sve što žele. Plakala sam na rasprodajama, bila nesretna itd. Tek sad vidim koliko sam jadna bila i koliko je to glupo bilo od mene. Takve materijalne stvari mi više ništa ne znače zapravo. Ofc, volim si kupiti nešto tu i tamo, ali jako malo stvari me u zadnje vrijeme toliko impresionira da ih poželim kupiti. I think it's great. Iskreno, sviđa mi se što nikad nisam mogla imati sve. Naučilo me cijeniti ono što imam.

Sve što ja želim od svog života uglavnom nije materijalne prirode i mislim da je to veliko postignuće. Naravno, postoje neke stvari koje želim, tipa želim putovati jako mnogo, želim svoju kuću, želim drveni namještaj u kući, zimski vrt za svoje orhideje, vrt sa svojim povrćem, voćem i biljkama, mopsa itd. To su ono, čisto normalne želje, želim se "skrasiti" negdje, "pustiti korijenje".

Najveće želje za sada su mi da budem i dalje ovako sretna sa svojim dečkom, da zadržim dobre prijatelje koje sam stekla, da rastem spiritualno, postanem vegetarijanka napokon, možda i aktivistica, budem zdrava i dobijem dobar posao. Sve će doći na svoje kasnije. Ako i ne dođe odmah, bude jednog dana.

Odlučila sam se na minimalizam i ugodnost. Odlučila sam biti okružena motivacijskim porukama i afirmacijama. Odlučila sam raditi na sebi jer je to veza u kojoj sam već 21 godinu te je ona najbitnija veza na kojoj moram poraditi. I ne smijem biti lijena i nemotivirana.

Želim postati organiziranija i discipliniranija.

Oh god, ovaj post izgleda kao nešto što bih pisala za Novu godinu. Bez brige, moja nova godina je ionako ubrzo :P (Samhain, 31.10.)

BE THE BEST VERSION OF YOURSELF!

BE HAPPY!

LOVE YOURSELF!

Live
Love
Believe
Change
Learn
Eat clean
5 tibetan rites
Meditate
Think positively
Exercise
Stay strong
Worry less
Work hard
Laugh more

YOU CAN DO IT!

Blessed be )O(

srijeda, 10.09.2014.

The Fault In Our Stars / I miss...

I miss being vegetarian.

Znam, zvuči čudno, pogotovo vama koji nikada niste bili vegetarijanci ili vegani. Ne možete ni shvatiti dok ne probate.
Paganka sam, slijedim paganske običaje, obožavam prirodu i sva njena stvorenja. Paganski običaji ne nalažu vegetarijanstvo/veganstvo, ali ono vas dodatno približi Zemlji. Životinje vam postanu braća i sestre. Kada ih dodirujete, osjećate blagostanje i radost. Očišćeni ste od smrti i patnje koju prolaze za našu korist.

Željela bih ponovno probati. Da, znam da sam rekla da životinjsko meso ima svoje benefite i da je zdravo jesti ga s vremena na vrijeme. Fizički se osjećam sjajno, ali psihički baš i ne. Jedem svoju braću i sestre, zamislite kako se grozno osjećam. Tjeram se da ne razmišljam o tome, ali nekada sjednem i promislim, uhvati me neopisiva tuga zbog toga što sam bila prisiljena ponovno jesti meso. Možda sam i ja kriva za svoj neuspjeh kao vegetarijanka, ipak sam krenula naglo, samo sam odjednom odlučila da neću jesti meso i to je bilo to. Prestala sam u jednom danu. Uz to sigurno nisam dovoljno jela i sve je krenulo nizbrdo. Moj strašni deficit me prisilio da ponovno pojedem meso.

Otkad radim 5 tibetanaca, dodatno osjećam negativne emocije kada jedem meso. Osjećam se kao da doslovce unosim smrt u sebe. Biljke su žive, život teče njima čak i kada ih uberemo, to je živa hrana. Životinjsko meso je samo leš. Zar to nije zastrašujuće? Jedemo leševe naše Zemaljske obitelji.

Odlučila sam ponovno probati. Trenutno jedem samo svinjetinu, piletinu i ribu. Izbacujem svinjetinu od danas. Planiram taj prijelaz produžiti kroz ovih godinu dana što ću provesti na faksu, možda i duže. Ovisno u kakvoj ću situaciji biti.

Želim se ponovno osjećati čistom.
____________________________________________________________________________________

"Van Houten,

I’m a good person but a shitty writer. You’re a shitty person but a good writer. We’d make a good team. I don’t want to ask you any favors, but if you have time – and from what I saw, you have plenty – I was wondering if you could write a eulogy for Hazel. I’ve got notes and everything, but if you could just make it into a coherent whole or whatever? Or even just tell me what I should say differently.
Here’s the thing about Hazel: Almost everyone is obsessed with leaving a mark upon the world. Bequeathing a legacy. Outlasting death. We all want to be remembered. I do, too. That’s what bothers me most, is being another unremembered casualty in the ancient and inglorious war against disease.
I want to leave a mark.
But Van Houten: The marks humans leave are too often scars. You build a hideous minimall or start a coup or try to become a rock star and you think, “They’ll remember me now,” but (a) they don’t remember you, and (b) all you leave behind are more scars. Your coup becomes a dictatorship. Your minimall becomes a lesion.
(Okay, maybe I’m not such a shitty writer. But I can’t pull my ideas together, Van Houten. My thoughts are stars I can’t fathom into constellations.)
We are like a bunch of dogs squirting on fire hydrants. We poison the groundwater with our toxic piss, marking everything MINE in a ridiculous attempt to survive our deaths. I can’t stop pissing on fire hydrants. I know it’s silly and useless – epically useless in my current state – but I am an animal like any other.
Hazel is different. She walks lightly, old man. She walks lightly upon the earth. Hazel knows the truth: We’re as likely to hurt the universe as we are to help it, and we’re not likely to do either.
People will say it’s sad that she leaves a lesser scar, that fewer remember her, that she was loved deeply but not widely. But it’s not sad, Van Houten. It’s triumphant. It’s heroic. Isn’t that the real heroism? Like the doctors say: First, do no harm.
The real heroes anyway aren’t the people doing things; the real heroes are the people NOTICING things, paying attention. The guy who invented the smallpox vaccine didn’t actually invented anything. He just noticed that people with cowpox didn’t get smallpox.
After my PET scan lit up, I snuck into the ICU and saw her while she was unconscious. I just walked in behind a nurse with a badge and I got to sit next to her for like ten minutes before I got caught. I really thought she was going to die, too. It was brutal: the incessant mechanized haranguing of intensive care. She had this dark cancer water dripping out of her chest. Eyes closed. Intubated. But her hand was still her hand, still warm and the nails painted this almost black dark blue and I just held her hand and tried to imagine the world without us and for about one second I was a good enough person to hope she died so she would never know that I was going, too. But then I wanted more time so we could fall in love. I got my wish, I suppose. I left my scar.
A nurse guy came in and told me I had to leave, that visitors weren’t allowed, and I asked if she was doing okay, and the guy said, “She’s still taking on water.” A desert blessing, an ocean curse.
What else? She is so beautiful. You don’t get tired of looking at her. You never worry if she is smarter than you: You know she is. She is funny without ever being mean. I love her. I am so lucky to love her, Van Houten. You don’t get to choose if you get hurt in this world, old man, but you do have some say in who hurts you. I like my choices. I hope she likes hers."

LINK

Ne bojim se umrijeti.

Možda zato što sam već jednom bila blizu smrti. Kao mala sam imala febrilne konvulzije. Oživljavali su me nekoliko minuta. I was dead. Really dead.
Iz tog razdoblja, tih nekoliko minuta dok moje srce nije kucalo, sjećam se par sitnica. Sivog svijeta, poput našeg. Bijele svjetlosti, sunčevog sjaja koji me zasljepljivao. Ne, nema svjetla na kraju tunela. Sve je svjetlo.

Kad umrem, želim da me kremiraju i posipaju na nekoliko lokacija. U šumu, na planinu, u more i prosipaju u vjetar. Pagan, huh? Hahahah. Nije stvar u tome. Oduvijek želim takvo što, i prije nego sam prešla na paganstvo. Vjerujem u elemente. S time bih zaista bila dio njih. Posvećena svakome od njih. Predivno jedinstvo s Univerzumom.
Bojim se onoga što će se dogoditi s ljudima koje volim. Što se događa na kraju rečenice? Ili u sredini rečenice? Što je iza zadnje tvrde korice knjige? I really don't know.
Tri osobe:

1. Volim ga najviše na svijetu. Čak i kada me živcira. Čak i kada paničari, kada je previše oprezan, kada opsesivno provjerava stvari iako zna da će biti sve oke. Ne, ne živcira me to na "onaj" način. Znam da sam sigurna. Znam da mu mogu dati u ruke bilo što i da će on to čuvati.
Znate li da ja nikome ne dam ni da nosi moje vrećice kada idem u kupovinu? "Sigurnije je to sa mnom", pomislim. To je tako smiješno zapravo, zar ne? Ali njemu dopustim. Čist dokaz povjerenja je činjenica da sam mu dopustila da kupi blender umjesto mene, bez da sam postavljala pitanja. Više pitanja je postavljao on zapravo. Htio je biti siguran da kupuje ono pravo za mene. Volim to kod njega. Volim što uvijek napravi ono što treba. Uvijek. Volim što se brine za prave stvari na pravi način. Nema toga što mu ne bih povjerila. Čak i vlastiti život dok prelazim preko klimavog mostića na dječjem igralištu. Well, da, nisam baš fan nesigurnog tla pod nogama ^^'

Volim to što znam da pred njim mogu pokazati najmračniji dio sebe. Onaj poremećni, onaj koji griješi, ono čega se sramim i za čime žalim. Nemam mnogo prijatelja, nisam voljena u širokom krugu, ali imam njega, koji me voli na način na koji me nitko do sada nije volio. Svaki puta kada me zagrli, nađem se u toj dubini, i po prvi puta me nije strah. Nije me strah čudovišta iz dubina jer ako malo bolje pogledam, žarko sunce prodire kroz vodu, osvjetljava predivno zelenilo dna i šarenilo tropskih riba. Biseri svjetlucaju na bijelom pijesku poput zvjedanog neba, stapajući se s plavetnilom vode koja ih okružuje.

Obožavam ga. Sve, apsolutno sve u vezi njega. Jedino mi je bitno da me on voli. I to mi je dovoljno.

2. Volim ju. Volim ju već skoro punih osam godina. Ona je posebna. Zvrkasta. Ona će me nagovoriti da kupim neku stvar koja mi totalno ne treba. Žao mi je onog perioda kada nismo razgovarale. Uvijek će biti moja sestra. Uvijek.

3. Volim ga. On je drugi Škorpion u mom životu (a sama Viša sila zna koliko ih volim). Brine o meni. Misli na mene. Vjerojatno i on mene voli, samo to ne pokazuje. Iako, čak je to jednom i rekao. Davno. A nakon toga otišao izribati jezik četkicom za zube. Bez njega ne bih bila ovo što jesam. Imao je ulogu oca, brata, prijatelja u mom životu. Jedna od najbitnijih osoba na svijetu.

Što god se dogodilo sa mnom, znam da će biti oke. Znam da se ne moram bojati za njih jer ih volim i uvijek ću ih voljeti, gdje god se nalazila. Imala sam svoj komadić Raja, zahvaljujući njima. Ne mogu ni opisati koliko ih volim. Više od sebe same.

Što želim od ovog života? Izvući najbolje iz sebe. Mislim da to podrazumijeva sve stvari koje želim ostvariti. Želim njega. Zauvijek. Želim svoje prijatelje zauvijek. Želim biti sretna. Želim ozdraviti. Želim biti vegan. Želim imati kućicu, sve drveno, prirodno, s puno biljaka. Želim zimski vrt za svoje orhideje. Želim, želim, želim!

Ponajprije, želim živjeti.

Blessed be )O(

utorak, 02.09.2014.

Ljudi.

Ženska od koje sam trebala u četvrtak kupiti blender mi je javila da je blender prodan.

Dobro, koji je vrag s vama, ljudi? Zar nemate nimalo osjećaja poštovanja i dužnosti prema nekome? Pogotovo ako prodajete nešto. Imate ipak neku obvezu prema kupcu, pobogu. Stvarno ne razumijem zašto se tako ponašate, jer ovo nije prvi put da mi se takvo što dogodilo. To je stvarno odvratno. Odvratno. 90% ljudi na planeti se na zaslužuje nazivati ljudima. Niste ni životinje jer se i one nekad ponašaju bolje od vas. Vi ste muzgavci. Gljiva na gljivičinoj gljivi na plijesni gljivice ispod male gljivice na palcu nekog smrdljivog diva koji se nikad u životu nije oprao. Eto, to osjećam trenutno prema ljudima.

"Draga studentice, sistem prodaje je tko prvi njegova djevojka....
Niste uplatili nikakvu akontaciju da bi se sad ljutila.
Njuskalo je puno oglasa blendera.
Budete si vec kupila.

Ja sam sve samo ne bezobrazna.

Ugodan ostatak dana.."

"Nisam uplatila nikakvu akontaciju za blender od 100kn? Vi to mene zezate? Tko prvi njegova djevojka? Ako je blender bio slobodan u trenutku kada sam se javila, onda računam to tako da sam ja prva došla i pitala za njega. Ako ste već imali kupca, niste mi trebali reći da je slobodan. As simple as that. I tu nisam ja kriva, nego ste vi neprofesionalan prodavač.

I vama ugodan dan."

KOJI VRAG?!


Nema veze. Nije bitno. Naći ću ja svoj blender negdje u supermarketima.
____________________________________________________________________________

Radila sam čokoladni smoothie danas ^^

1 banana
1dl mlijeka
1 - 2 žličice kakaa u prahu
2 žličice sjemenki

Prefino! Bio bi još bolji da je bilo datulja ili nečeg tako slatkog

Danas je baka ispekla domaći kukuruzni kruh *plačemise*. Pojela sam komad i iskreno, nije mi baš dobro sjeo. Moj želudac očito jednostavno ne prihvaća žitarice tako dobro. Ne razumijem kako sam uopće mogla ranije jesti toliko peciva i kruha. Keksi su druga stvar i često mi fale, ne mogu nikako napraviti hrskave kekse koje bih smjela jesti. Oh, well ^^' Nije da mi trebaju.
Ne žalim zbog kruha. Nisam ga jela skoro 3 mjeseca. Ali vjerojatno bi bilo bolje da ga nisam pojela. Heh.

Ovaj utorak je jedan od onih dana kada je vani hladno za poludjeti i samo bih se ušuškala u svoju deku i pila kakao. Nisam motivirana za učenje, iako mi je ispit preksutra. Kolegica i ja smo skužile da smo jednako riješile ispit kao još jedna cura s faksa, ona je dobila 4, a mi smo pale. Vrlo motivirajuće, zar ne?

Radila sam neku "wishlistu" stvari koje bih si htjela kupiti kada dobijem novce od posla.
Želim dva donja dijela trenirke, onako malo veća, da nisu pripijeni uz tijelo, crne tajice, blender i idk. Ako će mi trebati nešto. Kupila bih baki kolica za kupovinu. S dečkom sam se već dogovorila oko njegovog dijela :P
Želim onu lampu od himalajske soli. Ne znam koliko me to baš treba, ali ugodno mi je njeno svjetlo i mislim da bi bilo kul za učiniti sobu u domu ugodnijom. Možda je kupim jednom, idk. Ili ako bude baš na akciji pa naletim. Imam puno potrebnijih stvari na popisu koje moram kupiti prije selidbe u dom.

Sutra idem po naočale! ^^
Više nikad se ne naručujem na Rebru za pregled kod okulista. Dotična osoba koja me pregledavala je bila toliko neugodna da je to nešto strašno. Psovke i uvrede definitivno nisu doprinjele pozitivnom dojmu. I još mi je k tome krivo odredio dioptriju. Na oba oka mi je stavio - 3.00. Na kraju se ispostavilo da mi je na lijevom oku - 2.00, a na desnom - 2,50. UŽAS! Navodno je poznat svim okulistima i optičarima po tome da svakome krivo odredi dioptriju. Katastrofa.

*prežderavanje lubenicom*

:*

ponedjeljak, 01.09.2014.

Novi blender! ^_^

U četvrtak kupujem novi blendeeeer! Wiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii! ^^ Poslije ispita idem po svoju novu bebicu koja će mi napraviti puno smoothija i krem juhica u budućnosti :') I ipak radim na Zege Vege, pošto je ispit na svu sreću dogovoren za 4.9. Hvala višoj sili koja me čuva, hvala Isis, hvala svetom Anti kojem se moja baka moli!

Sretna sam :) + ne bih mogla kupiti blender da nema mog dečka, jer sumnjam da ženska s Njuškala ima volje čekati do nedjelje da ja dobijem novce (tenkju, tenkju, tenkjuuuu ).

Jučer sam bila poprilično depresivna. Ne znam. Vjerojatno zbog toga što sam u PMS-u? Otkad pijem kontracepcijske pilule, više ne znam kada imam PMS, a kada nemam. Uglavnom nemam. Ali ako me uhvati, to je obično malo povećana glad ili depresija.

Vratila sam se na staru prehranu i već sam primijetila promjene na svom tijelu. Osjećam se bolje sada, barem psihički, kada se pogledam u ogledalo. Nakon što napišem ovaj post idem napraviti 5 tibetanaca

Pijem čaj
Baka je naišla na neke jeftine čajeve po 1,99kn, ali ispalo je da je stvaaarno dobar čaj. Prava sušena biljka unutra. Btw, šipak nije šipak, nego je pravi šipurak - znači pravi čaj od šipka, bez hibiskusa i umjetnih boja. Kamilica i metvica su fenomenalne. Moram si napraviti zalihe tih čajeva prije nego odem u Zagreb.

Doručkovala sam opet onaj ljubičasti smoothie, 1 meko kuhano jaje, žlicu svježeg sira i komadić bijelog mesa od jučer. Onda sam kasnije popila šalicu bijele kave od cikorije i šaku oraha.
Za ručak mali kuhani zabatak, juha od piletine i rezanci od sirovih tikvica s mediteranskih umakom od rajčice!

Looks good, right? ^^

Danas idem riješiti sve u vezi novih naočala. Našla sam savršene smeđe okvire, napokon, i jako sam uzbuđena oko tih novih naočala. Nadam se da će sljedeći tjedan biti gotove ^^

Well, učenje.Sigh.


:*

Oznake: raw, tikvice, naočale, wiiii, blender

<	rujan, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv