U taMi vjEčnOsti........

.....Sve je počelo još jedne gorke noći kada više nije mogla trpjeti bol što joj je pritiskala dušu.... Tada je prvi put posegnula za žiletom.... Nažalost, ne i posljednji....
Nisu je shvaćali..... nikome se nije mogla obratiti...... Smatrali su je čudakinjom.....
Nije ni čudo što je toliko mrzila samu sebe.
Već je teško sakrivala ožiljke, svoje očajnićke izraze unutarnje boli.... Nikome nije mogla o tome govoriti.... Svakog puta kada bi zarezala u svoju bijelu kožu i kada bi iz nje potekla topla crvena tekućina, osjećala je kao da dio njezine boli, dio njezine izmučene duše odlazi s njom.....
Imala je i ona jedan maleni razlog za život. Onu sitnicu koja ju je još uvijek držala među živima, koja ju je tjerala da digne glavu gore i pokuša izgurati novi dan koji je bio pred njom. Bio je to On.... Kada bi joj uputio i najmanji pogled, osjetila bi toplinu oko srca.....onaj maleni trenutak sreće koji joj se u životu tako rijetko događao.
Nije bio ni svjestan da u rukama drži jedan mladi, ispaćeni život kojemu je on bio sve na svijetu.
Nije bio ni svjestan da je dokrajčio taj mladi život koji bi sve dao za njega.......uništio ga do kraja.......
Toga kišnog i mračnog dana, kada su crni oblaci neumorno visjeli nad gradom, ugledala ga je s njom..... sa svojom jedinom prijateljicom..... Jedinom osobom koja ju je pozdravila svakog jutra, jedinom osobom koja je s njom razgovarala......
Strašna bol parala joj je srce dok je gledala kako se on utapa u njezinim usnama......
Bila je spremna. Bila je spremna......privesti ovo mučenje, što ga nazivaju životom, kraju.....
Dok je oštrica lagano klizila prema njezinim pulsirajućim žilama.....mislila je samo na njega.... mislila je samo kako će jednom napokon biti s njim.....mislila je kako će ga vratiti..... Krupne suze pune gorčine umivale su njezino blijedo lice.
Posljednjim svojim dahom izgovorila je njegovo ime..... Dok je crvena, vrela krv kapala na pod polako se gasio plamen u njezinim očima.....polako se gasio taj mladi život koji nije uspio pronaći svoje mjesto na ovom okrutnom svijetu....
Bila je mlada, bila je neshvaćena, bila je zaljubljena.
Za kišnih noći, u krošnji stare breze iznad njezinog posljednjeg počivališta, gdje je izmučena duša trebala napokon pronaći svoj mir, može se čuti tiho jecanje i zapomaganje.....zarobljena..... zarobljena u tami vječnosti..... zauvijek....
Jedne kišne i iznimno mračne noći pronašli su njegovo beživotno tijelo s izrazom užasa na licu. Njegove duboke plave oči sada su bile prazne....mirne.... Na crvene usne, koje je nekada ljubila ona, njezina prijateljica, utisnut je crni poljubac.......poljubac smrti.
Sada ćemo biti zajedno.....zauvijek! na bijelom komadu papira bilo je ispisano krvlju....
Ako te zanima gdje je ona i što se s njezinom izmučenom dušom dogodilo dalje, slijedi trag svježe prolivene mladenačke krvi, pune boli......ondje je ona.
Zarobljena....u tami vječnosti......ZAUVIJEK.....

04.04.2008. | 18:10 | †51† Let Me Suck Your Blood...| Let Me Drink...|

<< Arhiva >>

	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

...Let Me Bite You...

...Let Me Drink Your Blood...

.....Dobro došli u moj svijet, u jedan dio mene, moju mračnu stranu....uživajte....

Samo da se zna....svaki post na blogu pisala sam sama...

Imam jednu molbu...komentara pišite koliko hoćete, ali, ako je ikako moguće, da imaju smisla..Dovoljan mi je jedan,ali vrijedan..
Tko ne čita moje postove, neka ne očekuje da ja čitam njegove...sorry...

Primam svaku kritiku na račun svojih tekstova...ali ako mislite ovdje pljuvat mene (a ne poznate me), štedite prstiće jer me vaše mišljenje u tom slučaju ne zanima...Svi znamo da je kritika važna kada ti ju uputi netko od tebi bliskih i dragih osoba, a mene te osobe nisu kritizirale, stoga smatram da je sa mnom otprilike sve u redu...