...It´s one of those things you´ll have to get over it...

Nisam namjeravala umrijeti ovako mlada.Mislim vrlo vjerovatno nisam umrla...jer da jesam ne bi pisala ovo a vi ne bite čitali.

Jasno se sjećam...Tad sam imala 15 godina.Bio je to dan kad sam se pogledala u zrcalo i zaključila da sam zadovoljna sobom. Imala sam dugu smeđu kosu, lice na moje vlastito čuđenje skroz čisto i upečatljive zelene oči. Bila sam mršava, dobro ne mršava ali bila sam zadovoljna sobom , baš taj dan stala sam na vagu i zadovoljno primjetila da sa svojih 170 cm imam 57 kg.

Izašla sam van, ne sjećam se više zbog čega ali to je bio moj zadnji normalni dan. Hodala sam i zadovoljno sam gledala svoj odraz u izlozima trgovina pokraj kojih bi prošla.Bila sam sretna i zaljubljena a taj osjećaj kao nijedan drugi više ne osjećam.


Dakle...Ovu priču sam tek počela,namjeravala sam ju pisati samo u wordu ali sam ipak odlučila objaviti ju.Nadam se da će vam se svidjeti.
Likove ne ubacujem zasad....jer želim razraditi radnju a da se ne mučim s likovima.Kako mi bude trebao lik reći ću i ubaciti nekoga....Nadam se da ćete me čitati bez obzira na ubacivanje...točnije ne ubacivanje
Voli vas Emily a.k.a. Daisy