Evo me

25.12.2006., ponedjeljak

.............

Eto mi i Božića. Moram reć da mi je prošo bolje nego inače. Nije me uhvatila ona smrdljiva blagdanska melankolija. Naravno, bio je to jedan od najgorih božića do sada. Kao i svake godine, postane još malo gori. Jedino kaj je bilo dobro (za promijenu!!) je moj poklon. Napokon sam dobila zlatne ribice koje si već dugo želim. Dobro, ja sam htjela jednu, kojoj ću ja bit jedino društvo kao i ona meni a dobih dvije, koje me se užasnuto boje... I ne jedu. A seru. Ma nema veze, ja imam svoje ribice . Još jedan izvor smrada u mojoj prašnjavoj jazbini. Kraj mene je slatki mali pesek moj. Sad ga zovem Grlipeso jer ga stalno grlim. Kad je tak fini mekni, ne mogu odolit. Jučer bio Donnie Darko na teveju. a ja nisam gledala . a dobro, nije da ga nemama na divx-u . i tako... dosadno mi je. idem ga sad gledat. Sretan Božić svima koje volim!!!!!

16.12.2006., subota

svašta novo

šišala sam se....da... sad imam zuru ko perika od naomi campbel. jučer sam bila u komi i bila sam si grozna,a sad mi se sviđa. ova zura nekak više odgovara mojem karakteru. al sam skužila da sam fakat osjetljiva na svoju kosu. malo ću usporit sa promijenama. Vidjela sam na stanici kraj faksa lika o kojem sam pisala u Epu o mojem ljetovanju. Onom za kojeg sam bila uvjerena da ga neću više vidjet. Nismo izmijenili brojeve nego se dogovorili da ćemo sve prepustit spletu okolnosti. I dogodilo se!!! bila sam tak šokirana još dva sata nakon toga. Nisam skupila hrabrosti da mu priđem al mislim da me skužio. Nisam ga odmah prepoznala bez šilterice. Očito studira na FSB-u. Friki toutli. Radim na mrzlini, po 3 sata moram stajat na hladnoći end staf, al je lova dobra, tak da sam hepi. Generalno sam hepi. Mislim da mi je lijepo. Ekipa iz srednje planira neko okupljanje u pon, nadam se da bu se to fakat i dogodilo, hoću malo vidjet staru ekipu . tolko od mene za sad ovo je tako seksi gej lik. neko mi je reko da je iz nekog glupog benda bat aj dont rili ker sve mi se više sviđaju likovi koji izgledaju ko vještice i za koje ne možeš točno reć dal su muško il žensko jučer vidla točno jednog takvog pred žapcem. njami

13.12.2006., srijeda

rukavice bez prstiju i hladna mramorna ploča

Gubim dane. Ovaj put iz pamćenja. Uopće ne znam gdje sam. Znam samo da je vani komatozno hladno i da ulične pijandure smrde. Znam da sam odustala od toga da želim biti voljena. Jednostavno odustala. Shvatila sam da sav trud, sav rad na samoj sebi ne donosi nikakve plodove i da je pravo vrijeme da odustanem. Napokon sam si priznala da je problem u meni i da ne postoji dovoljno jaka i nesebična osoba koja bi se htjela i mogla s njim nositi. Odustala sam od jedne od boljih veza, i što je najbolje, nije mi žao. Ne želim više voljeti. I ne želim biti voljena. Sada i mene boli kurac. Toliko mi je trebalo da dostignem ovu apatiju,no došlo je očito i moje vrijeme. Nisam tužna i nisam u komi. Napokon se osjećam slobodna od pritisaka koje sam si sama nametnula. Napokon sama sebi priznajem da sam drukčija i sama sebe prihvaćam kao takvu. Možda jednom naiđe netko tko će me isto tako prihvatiti, no sasvim mi je svejedno hoće li to biti za 10 godina ili nikad. Još uvijek osjećam neodoljivu privlačnost prema ljepoti, no ne dopuštam strastima da preuzmu ono malo razuma što mi je ostalo. Više ne želim. Zavrsila sam sa ŽELJAMA kao takvim. Dosta aspekata mog života se napokon normalizira i užasava me pomisao da se moram tjerati da u tome uživam, jer mi je um toliko navikao na tugu i bol da više ne znam osjećati obično zadovoljstvo. Volim ljude koji me okružuju. S njima se napokon osjećam prirodna. Kao ja. Podsvijest me ne tjera da se skrivam iza milijuna masaka kako bih se svidjela - samoj sebi. Oko mene je dovoljno ljubavi. Ljubavi koju više ne upijam bolesnom žeđu i isušujem je do kraja. Ljubavi koja me grije izvana i održava moje biće. Koja čak i nije usmjerena meni kao takvoj. Koja nije destruktivna. Napokon sam donijela neke važne odluke. Napokon sam shvatila da sam sposobna za neke stvari. I koliko god puta se još uvijek zateknem kako gledam u asfalt dok hodam i propitujem gorak osjećaj u grudima sada sama sebi kažem da za to imam puno manje razloga i smijem se omotana šalom, nadajući se da nitko od prolaznika to neće vidjeti, jer ne mogu suspregnuti hihot zadovoljstva koji me prožme i ispuni.

11.12.2006., ponedjeljak

NOVI DIZAJNIĆ

evo našla ovu sliku i bila mi je tak dobra da nisam mogla odolit. aj nou,ajm a veri sik prsn. sad i frendica koja me pitala zakaj više niš ne pišem ima kaj za čitat kao što se vidi, 4 h u noći je ,ja sam ponovno probdijela noć uz forum i pišući neku zadaću koju moram sutra predat...crknita sam.. još ak ću morat radit sutra, umrjeću.... smišljam način da starcima blago približim činjenicu da ću se uskoro pierceat ... još mi niš pametno ne pada na pamet. neki dan mi je malo falilo da bubnem staroj... kaj je najgore, već znam kak će reagirat al trudim se ne mislit na to... ruke su mi ljubičaste od neke boje koja se ne skida... malo sam zdeprimirana al ništa strašno. šišam se. al ne puno. samo nova frizura osijećam se krivo za nešto. valjda će mi dotična osoba oprostit. nadam se. želim se zapit. (šta je novo?) možda preksutra. houpfli ljubim vas sve i želim vam da u ovom trenutku mirno snivate