utorak, 01.04.2008.
For every piece to fall in palce
Prvo se izvinjavan što me nije bilo ovako dugo. Nisam znala što bih napisala, ai nisam imal aneku volju za tim. Ali evo me tu sam. I evo vam ga novi post 
Ljubim vas
Ljubim vas
Još par trenutaka posmatrala sam McGonagalličino tjelo, da bi poslje zaustavila svoje zjenice na srebrnom punom mjesecu koji se presijavao pod gusim slojevima modrih oblaka. Hladan vjetar podiže suho lišće iz lokve krvi koja je formiral ana samom ulazu u školske vrtove, te ih odnese daleko čvrsto ih držeći u svom zagrljaju. Vjetar je također širio slatki miris krvi, plačući. Svoju tugu oslobodio j e u mekoj baladi raznoseći je daleko kao posljednje sjećanje na počinjeni zločin. „Konačno sam te uhvatio Riddleova“ , skoro umrtvljen, hrapav gals vihorm dođe do mojuh ušiju. Radilo se o glasu školskog domara Flicha, običnog hrkana koju je mrzio ne samo mene, nego i moje nerođene setre. Elisabeth i Margaret. „Volio bi to zar ne.“ Odgovorila sam mu, pakosno i hladno prebacujući pogled preko ramena ravno na njega. Ustuknuo je par koraka i promrmljao nešto sebi u bradu. „Iz ovoga se nećeš izvući.“ Ove riječi potekoše sa njegovih usana popraćene osmejhom i pogledom punim žara. Nezaiteresirao, pogled sam vratila ka modrom noćno pejzažu posmatrajući kako tiho i skoro neprimjetno pokliče od tuge i boli. „Kažem vam, sve je uredu.“ Zvuk koji su proizvodili udarci Savnninih štikli o kameni pod savršeno se slagao sa njezinim bjesnim glasom. „U redu...“ Među hladnim zidovima prelomi se Janin duboki glas i simpatični smjeh. No i on je iščezao. Gledala sam kako polako nestaje sav žar i optimizam kojim je zračila. Polako su iščezli onog trenutka kada je ugledala izmasakrirano tijelo pred svojim nogama. „Dakota?“ Kritički me pogleda, očekujući od mene odgovor. Odmahnula sam glavom u znak neodobravanja, tako joj dajući odgovor kojem se nadala. „Gotova si Riddleova.“ Konačno progovori Flich, a Lizzie koja je sve ove trenutke ćutala pogleda u Flicha. Nije to bio običan pogled. Oči su joj đavolski zasvjetlile odišući mrznjom i moći. Sa njom nikada nije bilo šale. Svi su znali što taj pogled znači, Flich je znao da ne smije ništa reći. Lizzie je znala da ga je time više slomila nego da ga je gađala neoprostivom kletvom, i bilo joj je drago.
***
“Pitam se što se desilo sa McGonagallicom?” Zamišljeno upita Emily, poigravajući se sa svojim smeđim kovrdžavim pramenovima kose. “Ne znam, mene još više zanima tko će nam predavati Preobrazbu?” Bacila sam se među svilene jastuke i pokrivače svog kreveta, samo dodajući ovo piatnje našoj beskonačnoj listi. “Ajde vas dvije, ako bi ikako mogle već jednom ušutiti?!!!” Viknu poprilično glasno Lizzie, tepćući svojim tamnim očima. “Oprosti Liz.” Nasmješil asam se, pružajući ruku da dohvatim tamno plavu bilježnicu koja mi je služila za Čarobne Napitke. Lizzie se vrati za svoj estol te nastavi da iščitava knjigu Travarstva, nervozno lupkajući noktima po površini stola. “Liz, što je sad?” Prišla sam svojoj prijateljici položivši ruku na njeno rame. “Nikako da naučim ovu idiotsku lekciju, pa poslje nje imam još tri takve.” Snažno lupi glavom od stol, proklinjući dan kada je odlučila postai kampanjac. “Nije teška, evo koristi moje bilješke.” Sa kreveta sam uzela svijetlu, zelenu svesku pružajući je Lizzie. “Lako je tebi reći, ti si šterberica.” Dobaci Jana okrećući listove kako bi izbrojal akoliko joj je još otalo do kraja. “Ovo je beskonačno.” Zacvili, te sa ruba stola uz ebijeli papir i poče po njemu nešto pisati. “Gotova je.” Emily se zadovoljno nasmješi držeći grub komad hartije u ruci vikoko podignutoj u zrak. Emily se veselo smješkala dok smo Lizzie i ja promatrale sliku. Na njoj se nalazio lik japanske djevojčice odjevene u blijedo rozu, prozirnu tkaninu. Smješila se, jednom rukom sklenjejući odbjegli pramen boje meda sa čela. “Veoma lijepo Em.” Upitila sam joj osmjeh i oborila je na krevet…
***
Qunetninov dio priče
Sjedio je na klimavoj drvenoj stolici gledajući u prazno. Ponekad bi mu se pogled protegaokroz čitavu prostoriju no nije imao što da vidi. Nalazio se u zagušljivoj zamračenoj krčni. Pogled mu je zamagljicao dim raznih cigareta, a nosnice sum u parali mnogi nedefinirani mirisi. Najzad upali svjetlo na svom štapicu te pažljivo osmotri djevojku sa slike koji je položio u krilo. “Uskoro ću te pronaći.” Nasmija se on, rastjerivajući rukom dim koji mu je ponovno zaklanjao pogled. Poslje još nekoliko minuta sjedenja za pstolim Quentin napusti krčmu i izađe na ulicu. Ulica je bila pusta, mokra i mračna. Samo bi poneka ulična lampa svjetlila prigušenim hladnim svjetlom. Nije se plašio. Hodao je jednostavno smišljajući kako da dođe do smještaja za ovu noć. Nekoliko puta tražio je nešto po džepovima, zastajkujući ispd svake ulične svjetiljke koja je radila. “ah evo ga.” U konačnici izvuče maleni plavkasti papir iz džepa u unutrašnjoti njegova sakoa. Pažljivo pročita adresu koja je bila ispisana na poleđini te nastavi svoju šetnju.Okrenuo bi se svekih pet minuta te pogledom odmjeravao ulicu koja se prostirala iza njega. Morao je biti siguran. Pazio je na svaki šum, svaki drhtaj. Verćinja zvukova koje je osluškivao pravili bi zabludjeli čarobnjaci, koji su se kretali, usamljeni i zaboravljeni…
***
“Svi znamo da je gubitak Profesorice McGinagall veoma težak gubitak za ovu školu. Naravno, biće provedena istaraga o njezinoj smrti, ali kao što znamo život ide dalje. Za sljedećih nekoliko stai upoznateće vašu novu profesoricu Probrazbe, vlo maldu i spospbnu. Sada vas molim da u tišini pođete na svoja predavanja.” Dumblandore je konačno završio svoj dugački govor, pa sam uz pretnju još nekoliko Slytjerinaca pošla na čas Čarobnih Napitaka. Profesor Snape bio je raspoložen kao i obično. Hladan pogled, još hladnija boja glasa pratila nas je čitavih par sati jer smo imali dva časa kod njega taj dan. “Dakle profesorica.” Prošaputa Lizzie, nadvijajući se nad moj kotlić i praveći se da treba posuditi nakoliko sastojaka. “Izgleda.” Odgovorila sam nezainteresirano koncentrišući se na zadatak. “Umalo da zaboravim.” Moja se prijateljica lupi snažno rukom po sredini čela,te iz torbe izvadi bijelu kuvertu. Od Voldemorta je, spusti ovu bilješku na papir na kojem sam zapisivala sastojke za napitke.Uz njenih blijedih ruku uzela sam bijelu omotnicu i stavila je na stol kraj sebe. Moje zautale misli školsko zvono iznenada je vratilo u stvarnost. Svi Slytherini i Gryffindori pohitaše van iz učionice ostavljajući za sobom oblačak prašine koji se uzdizao sve do zatamlnjelog plafona.
U društvu svojih prijateljica ušla sam u polupraznu društvenu Slytherina. “Gdje su svi?” Zapita se Lizzie, prelazeći svojim krupnim, hladnim zjenicama po društvenoj. “Ma, baš me briga.” Odvrati Savannah i pohita ka stepenicama koje su vodile u ženske spavaonice. Hladan zrak ispuni tu kamenu prostoriju. Vjetar je radoznalo obilazio kutove neuredne društvene, razbacujući papire po mramornom podu tako prigušujući zvuk koje su proizvodile naše cipele. Uvela sam kuvertu iz torbe, sjela na rub svog kreveta kako bi pročitala sadržaj pisma.
Dakota, pisalo je
Kćeri nitko osim tebe, Voldemorta i mene ne smije znati da ti šaljem ovo pismo. Znam da se nismo dugo vidjeli, ali siguran sam da razumješ u čemu je stvar. No to sada nije važno...
Moram ti nešto dati, nešto od izuzetne važnosti no ne mogu o tome u pismu. Naćimo se u dva sata iza pnoći večeras u Zabranjenoj Šumi
Tvoj otac, Maximillian Riddle
Namrštila sam se i spremila pismo u džep pelerine. Uzdahnula sam, te sam se bacila na krevet i posmatrala modro crveni baldahina kako se lagano povija na noćnom vjetru. Pogigravala sam se sa baldahinom, mješajući svoje prste na njegovom svilenom mekom površinom... “Sanjalice ustaj.” Angie me energično povuče sa kreveta , pri tom izgubivši ravnotežu. “Ang, što ti je?” Začuđeno sam ju pogledala do k se ona pridržavala za površinu hrapavog radnog stola. “Ajde idemo sad će vrijeme večere.” Objasnila je popavljajući svoju crnu kosu. Da bi smo došle do velike sale trebalo nam je nekoliko, najviše sedam minuta. Sjele smo na naše uobičajeno mjesto – početak stola. Za njim su već sjedile Lizzie, Jana i Emily. Lizzie se udubila u čitanje neke knjige o jednorozima, dok su se Jana i Emily energično smijale. “recite šat je toliko smješo da se i nas dvoje smijemo.” Dobacila sam bacajući se na klupu. “Pa, domro Dakota ne moraš je srušiti svaki put kad sjedneš.” Emily se pridrža za rub stola spriječivši klupu da se prevrne. “Oprosti, izgleda da nisam svjesna svoje snage.”
“Molio bih za malo pozornosti.” Dumblendorov hrapavi glas snažno se prenese čitavom salom kojom zavlada tišina. “Hvala, prvo bih vam želio predstaviti novu nastavnicu Preobrazbe.” Dumblendore snažno zamahnu štapićem, te se stara, drvena vrata Velike sale otvoriše popraćena užasni škripanjem. “ Gabriella Logan.” Mlada profesorica se ljubazno osmjehnu svima te požuri do Dumblendora. Nosila je krvavo srvenu pelerinu, a vlasi kose bile su joj stopljene u elegantni rep. Za njom pođe grupa novih učenika. Nisam mnogo pažnje obraćala na njih, ustvari nisam ih uopće gledala nego sam viljuškom prelazila preko glatve površine svog tanjura. Iznena osjetila sam nelagodu. Osjetila sam da me netko posmatra. Mrzila sam to. Pregledala sam grupu novih učenika te mi se poged susreo sa jednim neobični. Bio je izdojen iz grupe. Stajao je sam igrajući se sa prstima samo da bi ubio dosadu. “Quentin Scott.” Na zvuk tog imena mladić se okrenuo te zaputio prema Dumblendoru koji je držao klobuk. “Slytherin…”
Proderao se stari prašnjavi razredni klobuk…
Nastaviće se…
dizajn :
patka dizajn Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Shine A Light
"U čovjekovom životu izvesna je samo prošlost, jer sadašnjosti nema, a budućnost će tek doći" - Jovan Dučić
Moj dar za vas - još jedna hpff priča.
Ovo su magične hronike mlade vještice Amelie Dakote Riddle, pomješane sa fan fictionom knjiga "Vampirske hronike".
Pa dobrodošli u magične, hronike Amielie Dakote Riddle
No more tears
Zovite me Dakota, iako je moje puno, pravo ime Amelie Dakota Riddle. Najviše me možete vidjeti nasmijanu, lai često sam tužna. Tada volim biti sama i tada crtam. Najviše portrete srećnih ljudi kako bi se i ja osjećala srećnom...
Imam dosta prijatelja, doista su zabavni i duhoviti. Volim da čitam i stalno čitam. Knjiga je neizostavni detalj mog pomalo štreberskog imidža. Narano ne nosim pantalone na tregere ili rokćem kada govorim, ali često nosim naočare jer imam problema sa vidom. Od predmeta najdraži su mi Napitci i Astronomija. Mnogim aj eto neshvatljivo,ali..
Obožavan čokoladu i često je grickam kada nešto čitam....Boju kose stalno mjenjam. Tako nekada imam plavu, a nekada crnu kosu. Rado svoram gitaru,ali samo kada sam sama, jer sam jako sramežljiva što mi je mana. Pored toga što čitam razne knjige luda sam za stripovima. Obožavan strip Alan Ford i imam čitavu kolekciju.
Strangers on a highway of destiny
Emily Davis
Savannah Karkaroff
Dolores Angela Thunder
Jana Marie Ravenclaw
No more pain
Quentin Nicholas Scott
Elizabeth Riddle
lord Voldemort
Judith Riddle
Natalia Roberts
Margaret Riddle