subota, 01.03.2008.
Smile And The Day Will Go Away
|
Savannah šakom lijeve ruke snažno udari od drvenu klupu prekrivenu dječijim imenima, raznim simbolima i srcima. “Zaboga Savannah pa nije kraj svijeta.” Pokušala sam smiriti svoju prijateljicu pomogavši joj da sjedne na klupu. “Tebi nije, a meni jeste.” Nacerila se i grubo povukla ruku koju sam držala ka sebi. Pogled joj odluta u komadiće papirnih oblaka koji su se protezali po nebu. Vjetar je podizao opalo jesenje lišće sa puteva udišući mu posljednji dah života. Nakon toga bi nestali, svi i vjetar i lišće i papirno nebo. Sve bi ostalo pusto i monotono kao na početku. Poigravala sam se sa tri crne narukvice koje su se nalazile na mojoj ruci. Svaka od njih predstavljala po jedan san. Nešto specijalno. “Idem u društvenu.” Frknu Savannah natjeravši me da se vratim u monotoniju jesenjeg vremena. “Pričekaj idem i ja.” Zgrabila sam svoju crnu torbu i potrčala blatjavim puteljkom koji je vodio u unutrašnjost dvorca. Učenici su se gurali na svakom koraku, kao da žure na nešto važno, mada su u pitanju bile samo školske kazne koje smo skoro svi morali izdržavati. Pofesor Snape i profesorica Sprourt čitav dan su namrgođeni hodali i dijelili kazne iz nekog svima nepoznatog razloga. Pa, tako ni ja nisam mogla da je zaobiđem. U točno sedam sati moram biti u kabinetu profesorice Sprout kako bih joj pomogla pri pripremanju biljke Amaranth za sutrašnje satove koje treba održati učenicima duge godine. Pogledala sam na sat. 18:05. Otpuhnula sam pramen crne kose probijajući se kroz more prvaščića kako bih stigla do ulaza u Slytherinsku društvenu. “Eno je!” Piskutavi, neugodan glas prolomi se zrakom natjeravši me da se okrenem. “Dakota Mae Riddle, pa kako mi je drago da sam te ponovo srela.” Djevojka duge smeđe kose složene u uvojke kakao boje i vedrog nasijanog lica stajala je predamnom čekajući, valjda moju reakciju. Nakon par sekund koje sam uzela kako bih se oporavila od iznenadnog šoka shvatila sam da predamnom stoji ni manje ni više do moja kuma Meredith Lisabell Blake. “ Meredith, što ti radiš ovdje.” Neugodno iznenađena, upitala sam naposljetku. “Zar nisi dobila Bradinovo pismo. Rekao ti je da ćemo se premjestiti u Hogwarts.” Nisam ništa rekla. Prisjećajući se bijele kuverte koju sam dala svom zmaju, Damienu da spali nakon što sam pročitala da mi je šalje Bradin Blake. “Pa, što čekaš povedi na su društvenu.” Odgurnu me Meredith. Uvela sam ju u kamenu prostoriju ispunjenu toplotom koja se širila iz baklji na zidovima. Društvena i nije na prvi pogled topla. Sigurno je to zobg prividne hladnoće koju čine kameni zidovi. 18:20. “Zar me nećeš predstaviti.” “Ne, ti to mnogo bolje radiš sama.” Nasmješi se i dan će proći, u mislima začuh mek, ugodan i tako poznat glas. “Tko je to rekao.” Hitro sam se okrenula, usput udarivši Blaisea Zabinia u nos. “Ajme oprosti Blaise.” Napravila sam oprosti – loš – dan facu. “ Ovo je treći put ovaj mjesec, počinjem misliti da me hoćeš likvidirat,ali ne previše očito.” “Ne glupiraj se.” Nasmješila sam se, a on je učinio isto. “Kod koga odrađuješ kaznu.” Upita on nakon par sekundi neugodne tišine. “Kod Sproutice ,a ti?” “Isto, onda možemo zajedno.” 18:35. “Čekaću te kod ulaza u društvenu u desed do sedam.” Dobaci on,a nakon toga se izgubio u gomili ostalih dečkiju iz Slytherina. “Tebe trebam.” Reče Jana i snažno me povuče u stranu. “Trebam pomoć.” Zacvili. “Tebi je Umbridgeica dala da uradiš onaj esej iz Odbrane, pa reci dragička.” Izgovorila je to sve u samo jednom dahu das am ju jedva upratila. “Neću reci šta je.” Rekla sam. “Dala je i meni. Mogu li tvoj prepisati izmjeniću.” “Nema šanse. Trebala si na to prije misliti, uostalomj nisi mi nešto draga da ti sad radim usluge” Zakolutala sam očima popravivši torbu koja mi je padala. “Oh how I wish for soothing rain all I wish is to dream again.” Pored nas prođoše Maggie i Lizzie pjevajući pjesmu Nemo benda Nightwish. To je bilo jedino doba dana ili noći kada su se njih dvije slagale. 18:40. „Profesor Snape je rekao da sam u spavaonici 104. “ Dobaci Meredith na koju sam već pomalo zaboravila , sklanjajući par odbjegih pramenova sa lica. „Znaci ti si sa Katie i Vicky.“ Odahnula sam pokazujući na dvije plavušice koje su se cerekale nekoliko metara dalje od nas. 18:50. Društvena je već polako postala pusta jer se približavalo vrijeme večere.Blaise je stajao ispred društvene kao što je i obećao. „Pa idemo.“ Rekoh tek tako da razbijem tišinu. Napustili smo zamak i uši u vrt. Trava je bila prekrivena opalim lišćem i laticama ruže koje su šuškale pod našim nogama. Noćni zrak bio je hladan i grub. Jesenji vjetar jezivo je šetao oko Hogwartsa, a srebrni mjesec se nije više smješio i njemu je bilo hladno. „Evo ga staklenik broj dva.“ Uhvatila sam staru zahrđalu ručku i povukla vrata ka sebi. Ušli smo u zamagleni staklenik popraćeni užasnim škripanjem vrata. Zrak koji se osjećao na vlagu i raznorazne cvijetne mirise parao mi je nosnice. U stakleniku nalazilo se još par učenika među kojima su bili Dolores Angela Thunder, Ron Weasly i Katie Bell. „Ovamo.“ Blaise me povukao prema Angeli koja je stajala na kraju staklenika. „Angie što trebamo raditi?“ Lupila sam prijateljicu po ramenu kako bih je izvukla iz njenih misli. „Što, molim, tko, gdje?!“ Mrmljala je Angie, dok je dolazila sebi. „Sada uzmite ove cvijetove i stavite ih u veću saksiju.“ Sproutica je demonstrirala usput ispustivši veću količinu zemlje na pod. 22:15. „Možete ići.“ Nakon ovih riječi grupica učenika među kojima sam bila i ja istrči iz staklenika brzinom svijetlosti i pohitali ka svojim domovima.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Shine A Light
"U čovjekovom životu izvesna je samo prošlost, jer sadašnjosti nema, a budućnost će tek doći" - Jovan Dučić
Moj dar za vas - još jedna hpff priča.
Ovo su magične hronike mlade vještice Amelie Dakote Riddle, pomješane sa fan fictionom knjiga "Vampirske hronike".
Pa dobrodošli u magične, hronike Amielie Dakote Riddle
No more tears
Zovite me Dakota, iako je moje puno, pravo ime Amelie Dakota Riddle. Najviše me možete vidjeti nasmijanu, lai često sam tužna. Tada volim biti sama i tada crtam. Najviše portrete srećnih ljudi kako bi se i ja osjećala srećnom...
Imam dosta prijatelja, doista su zabavni i duhoviti. Volim da čitam i stalno čitam. Knjiga je neizostavni detalj mog pomalo štreberskog imidža. Narano ne nosim pantalone na tregere ili rokćem kada govorim, ali često nosim naočare jer imam problema sa vidom. Od predmeta najdraži su mi Napitci i Astronomija. Mnogim aj eto neshvatljivo,ali..
Obožavan čokoladu i često je grickam kada nešto čitam....Boju kose stalno mjenjam. Tako nekada imam plavu, a nekada crnu kosu. Rado svoram gitaru,ali samo kada sam sama, jer sam jako sramežljiva što mi je mana. Pored toga što čitam razne knjige luda sam za stripovima. Obožavan strip Alan Ford i imam čitavu kolekciju.
Strangers on a highway of destiny
Emily Davis
Savannah Karkaroff
Dolores Angela Thunder
Jana Marie Ravenclaw
No more pain
Quentin Nicholas Scott
Elizabeth Riddle
lord Voldemort
Judith Riddle
Natalia Roberts
Margaret Riddle