kao ja danas

kad krene..............i kad stane.................

Život nekad zaigra igre koje nikada nisu poštene i fer .......shvatila sa to jako davno no eto opet sam utvrdila gradivo po ko zna koji put u životu.
Ne znam ni kako započeti ono što želim reći ovdje jer kao da je početak bio predavno da bi to bio početak,čak i meni to djeluje nejasno ali tako osjećam.
Reći ću to ovako :cijeli život se susrećem sa rastancima ,odlascima ,opraštanjima i kako vrijeme prolazi čini mi se da to lakše podnosim.Naglasak je na čini mi se.
Izgubiti nekoga,nešto ,sebe..............BOLI..........
Kako ikada shvatiti zašto netko ode bez riječi...
Zašto umiru one koje najviše trebamo ,volimo.................
Kako se pomiriti sa tim?
Koliko dugo boli onaj komadić srca i duše ?
Kada je lakše ?
Kad prestaju suze
Kad nestaje strah
Kada ponovo prodisati punim plućima i reći Idemo dalje....
Kako biti isti poslje svega?

O kako bi bilo lako živjeti a da nema tih osjećaja................samo da ih nema ........poželim....