VALAR INN

O rasi Orka i Goblina:

Malo se zna o porijeklu Oraka, Neprijateljevih vojnika. Uglavnom se smatra da su nastali od vilenjaka koje je Melkor zarobio u počecima doba Zvijezda. Ti prvi Orci su imali vilenjačku besmrtnost dok su njihovi potomci, mješajući se sa zarobljenim ljudima postajali sve više nalik na zla, crna noćna stvorenja kakva su harala Međuzemljem krajem Trećeg Doba Sunca. Osim klasičnih Oraka kakvi su živjeli u Mordoru i na sjeveru Međuzemlja, postoje još Goblini, Uruk-hai i polu-orci.



Goblini su većinom manji i slabiji od ostalih vrsta Oraka, a živjeli su u Gundabadu i Maglenom Gorju, po kojima su stvarali nevolje tijekom cijelog Trećeg Doba Uruk-Hai su Orci koje je genetičkim putem stvorio Saruman Višebojni u Isengardu.


Saruman

Bili su inteligentniji i jači od drugih Oraka koje se zvali Snaga (na crnom govoru: rob). Hodali su uspravno i nisu se bojali Sunca pa su često viđani po Rohanu usred bijela dana. Polu-orke se moglo sresti svugdje (često ih se zamijenjivalo za vrlo ružne ljude), a najčešče su bili plod Oračkih napada na nebranjena sela i usamjene putnike. Za vrijeme Prvog, Drugog i Trećeg doba orci su slijedili Melkora, prvog tamnog gospodara, a kasnije Saurona i Sarumana u svim ratovima. Bili su najbrojniji sluge Tamnih neprijatelja, potrošna roba i brzo su se kotili. Melkor je njihovo uzgajanje počeo prije nego što su ga okovali, a za vrijeme tog perioda ono se nastavilo pod Sauronom. Tako su nakon Melkorovog bijega oni bili spremni za duge Ratove Belerianda gdje su bili najzaslužniji za sve veće ratne uspjehe. Poslije Melkorovog pada Orci preživljavaju u Maglenom gorju i na sjeveru Međuzemlja. U to vrijeme sa patuljcima vode ratove za Moriu. 2941. godine Orci pod zapovjedništvom Bolga sudjeluju u Bitci Pet vojski. U Ratu za Prsten oni predstavljaju glavninu neprijateljskih snaga i žive u Lugburzu (Barad-dur), Dol-Gulduru, Cirith Gongoru, Gundabadu i Isengardu. Poslije poraza oni ostaju raštrkani i bez vodstva pa se njihov broj smanjuje i napokon nestaju sa lica Međuzemlja negdje u Četvrtom Dobu.

O ljudskoj rasi:


Probudili su se u Hildorienu, na krajnjem istoku Međuzemlja, sa izlaskom sunca. Prvo se sunce rodilo na zapadu pa su i njihovi pogledi često bili okrenuti u tome smjeru. Eldari su ih zvali mnogim imenima. Neka od njih su Atani, Hildor, smrtnici, Engwar, djeca sunca, sljedbenici i Firimar. Govorili su jezikom zapada. Jezikom poteklom iz starog vilenjačkog. U Beleriand su ušli za vrijeme ratova za dragulje i odmah se priklonili vilenjacima koje nisu napuštali ni u najgorim trenutcima bitke iznenadnog plamena. Poslije rata bijesa, Valari iz mora podižu otok Elennu i poklanjaju ga trima kućama Eldara. Tako je nastala kraljevina Numenor, najveće carstvo u povijesti svijeta. Nalazilo se blizu obale Besmrtnih zemalja i njegovi su ljudi, dunedani, živjeli tri puta duže od svoje braće u Međuzemlju. Ljudi posjeduju Iluvatharov dar, smrt, koja im omogućava da napuste granice ovoga svijeta

Palantiri

Palantiri, oni koji gledaju u daljinu, bile su čarobne kamene kugle koje je napravio Feanor u Amanu. Kroz njih se moglo komunicirati sa drugim Palantirima ili promatrati zbivanja u bilo kojem dijelu Međuzemlja. Bili su izvanredno korisni za komunikaciju u velikim carstvima kakvo je bilo ono Numenora i kasnije Gondora. Glavni je kamen postavljen na Usamljenom otoku (Tol Eressea) dok je sedam njih poklonjeno Amandilu iz Numenora. Poslije potonuća Elenne, zvjezdolikog otoka Numenorijanaca, Elendil i njegovi sinovi donose čarobno kamenje na Međuzemlje. Nakon osnivanja kraljevina u izgnanstvu Palantire razdvajaju. Tri su postavljena u Arnoru, i to na Kuli zapada Annuminasu, tada moćnoj prijestolnici, na Amon Sulu, brijegu vjetrova i u tornju Elostirion na Emyn Beraidu. Četiri su ostala u Gondoru, u Osgiliathu, Minas Anoru, Minas Ithilu i čeličnoj tvrđavi Angrenost.


Minas Tirith(Anor)

1409 godine Trećega doba u ratu sa Angmarom uništen je Amon Sul a palantir biva premješten u grad Fornost. 1437 godine spaljen je Osgiliath, a kamen biva izgubljen u rijeci Anduin. 1975 godine, palantiri Annuminasa i Fornosta nestaju u brodolomu u zaljevu Forochel. 2002 godine Minas Ithil pada pod napadom Nazgula zajedno sa pripadajućim palantirom u ruke Saurona. Na kraju Trećeg doba Sunca znalo se za tri preostala Palantira. Koristili su se s njima Sauron iz Barad-Dura, Saruman Bijeli iz Isengarda i Denethor iz Minas Tiritha. Sauron je s vremenom putem Palantira uspio pridobiti Sarumana i okrenuti ga protiv Rohana, dok je Denethor II, upravitelj Gondora poludio od vizija pakla i kaosa koje mu je Sauron slao.

O kraljevstvu Gondor:


Kada je bijes Valara uništio Elennu, otok na kojemu se nalazilo kraljevstvo Numenora, preživjeli dunedaini nalaze spas i utočište na bogato naseljenim obalama Međuzemlja. Sa sobom donose sedam čarobnih kugli - Palantire. Ambiciozni doseljenici još uvijek snivaju o velikom carstvu pa osnivaju dvije kraljevine - Arnor i Gondor. Arnor, sjeverna dunedainska kraljevina sa prijestolnicom u Annuminasu, ubrzo biva uništen u ratu sa Angmarom i njegovim kraljem vješcem. Gondor je nadživio pad svojeg sjevernog susjeda za mnoga stoljeća. Gondor, zemlja kamena, leži uz južne obale Međuzemlja, oko velike rijeke Anduin, te okružuje gorje Ered Nimrais (Bijele planine).



Pokrajine Anorien, Lebennin, Lamedon, Belfalas i Anfalas uvijek su bile samo srce kraljevine. U Gondoru su još i prije dolaska Numenorijanaca živjeli mnogi narodi. Na istoku Bijelih planina, u šumi Druedan, žive plemena divljih Pukel ljudi dok luku Edhellond kraj Morthonda (druge rijeke po veličini u Gondoru) naseljavaju pretežno vilenjaci. Prijestolnica u Osgiliathu, Minas Tirith i Minas Ithil u svoje su vrijeme bili najveći gradovi Međuzemlja. Kasnije, nakon pada Minas Ithila i njegovog preimenovanja u Minas Morgul, te dugih ratova sa Mordorom u kojima su dunedaini izgubili Ithilien i svoju prijestolnicu Osgiliath, život u kraljevini se seli na zapad, preko Anduina. Na kraju Trećeg Doba, pučanstvom su najbrojniji lučki gradovi kao Pelargir na ušću i Dol Amroth dok Minas Tirith izgleda prazno i oronulo. No tako je Gondor izgledao kada je bio najslabiji i često na meti protivnika. U svojim je mnogim usponima, južno dunedainsko kraljevstvo pod svojom kontrolom držalo Cardolan na sjeveru, te luku Umbar sa dijelom Harada na jugu. Vojska je Gondora Mordor držala okupiran nekoliko stoljeća, do Sauronovog povratka.

O kraljevstvu Arnor:


Nakon propasti Numenora, oni koji su ostali vjerni okupljaju se na obalama Međuzemlja i osnivaju Kraljevine u izgnanstvu. Na sjeveru, u Eriadoru, smjestilo se sjeverno dunedainsko kraljevstvo Arnor, dok na jugu, oko ušća Anduina, nastaje Gondor. U gradu Annuminasu, Elendil (3119-3441 D.D.) se 3320. godine proglašava za Prvog visokog kralja Arnora i Gondora. Podijeljeni su palantiri, tri na sjever i četiri na jug. U Osgiliathu, prijestolnici Gondora, Elendil za vladare postavlja svoja dva sina Isildura i Anariona. Na kraju te uspješne godine, dok su u Minas Ithilu opijeni vizijama mira i napretka sadili Bijelo drvo, Sauron se vraća u Mordor.


Sauron nadgleda vojsku orka

Rat izbija 3429.godine kada vojske Mordora silaze preko Pepelnih planina i nakon kratke opsade zauzimaju Minas Ithil. Bijelo je drvo spaljeno. Isildur sa preživjelima iz Ithiliena bježi na sjever prema Imladrisu gdje se okupljaju vojske Gil-Galada i Elendila. Sauron pokušava prijeći rijeku Anduin kod Osgiliatha, ali Anarion čvrsto drži grad. Slijedeće godine Vojska Posljednjeg saveza vilenjaka i ljudi prelazi preko Maglovitih planina i na poljima Dagorlada uništava sjevernu Sauronovu vojsku. Mordor pada, a sam Sauron je opkoljen u Barad-Duru 3434. godine. Opsada, tijekom koje pogiba princ Anarion, traje sedam godina. 3441. godine Sauron i devetorica Nazgula izlaze iz tamne kule i zameću boj sa Gil-Galadom i Elendilom.


Nazguli

Oba su kralja poginula, a Sauron bježi u sjenu nakon što mu princ Isildur uzima Jedini Prsten. Sa tim je događajem završilo Drugo Doba Sunca. Isildur, sada drugi visoki kralj Arnora i Gondora putuje na sjever sa svojim sinovima Elendurom, Aratanom i Ciryonom. Na Gladdenskim poljanama upadaju u stupicu Orka i bivaju ubijeni. Jedini se Prsten izgubio u velikoj rijeci Anduin. U Annuminasu se izmjenjuju 830 godina i deset kraljeva. Earendur, posljednji kralj Arnora umire i za sobom ostavlja tri nesložna sina koji cijepaju kraljevinu na tri dijela. 861. godine nastaju kraljevine Arthedain, Cardolan i Rhudaur. Amlaith, najstariji Earendurov sin postaje prvi kralj Arthedaina. Za vladavine Araphora, devetog kralja Arthedaina, vojska Angmara na čelu sa svojim kraljem Vješcem prelazi granice staroga Arnora.


Kralj Vještac

Bez većeg otpora, Cardolan i Rhudaur bivaju pregaženi a sama kula Amon Sul uništena. Njen je palantir premještan u tvrđavu Fornost. Argeleb II, sin Araphora, 1601. godine poklanja zemlje zapadno od Baranduina malom narodu Periannath. U sljedećih trideset godina, hobiti, vođeni braćom Marchom i Blancom osnivaju Pokrajinu (Shire). Za velika stradanja ratom razrušenog Arnora, 1636. godine zaslužna je i epidemija kuge. Zahvaćen je veliki dio Eriadora uključujući i Pokrajinu. 1940. godine obnavlja se prijateljstvo Arnora i Gondora. Arvedui, kralj Arthedaina, ženi se sa Firielom, kćerkom kralja Ondohera Gondorškog. Arvedui je kao petnaesti, bio i poslijednji kralj Arthedaina, jer 1974. godine vojske iz Gundabada lome otpor sjevernih Dunedaina i zauzimaju tvrđavu i grad Fornost. Kralj Arvedui napuštajući Arnor sa palantirima Amon Sula i Annuminasa nestaje u brodolomu u zaljevu Forochel. Pojačanje iz Gondora, koje se prekasno iskrcava u vilenjačkom Lindonu, zameće boj sa Witch Kingom kraj razvaljene prijestolnice Fornost Erain. Gondorijanski general Eärnur u bitci osvećuje sjeverno kraljevstvo. Vojske Angmara bježe, a njihov kralj, sada već Nazgul, nestaje sa zapada. Aranath, sin kralja Arveduia, postaje prvi vođa sjevernih Dunedaina, kasnije znanih kao lugari. Kraljevska obilježja Arnora, mač Narsil i Barahirov prsten, povjerena su na čuvanje Elrondu u Rivendalu. 2951. godine Elrond ih predaje Aragornu II, nasljedniku prijestolja Gondora i Arnora.


Porodično stablo ljudi

O Entima:

Ente je Vala Yavanna, zaštitnica prirode, stvorila da bi čuvali šume. Na cijelojm Međuzemlju, jedino se oni zaista brinu za njih. Enti imaju čast da se zovu prvima jer su stariji čak i od vilenjaka. Istina, na početku su bili jedva nešto drukčiji, nešto svjesniji od običnog drveća. Vilenjaci, koje je zanimalo sve što raste i koji su dok su bili mladi provodili dane tražeći druga im, po inteligenciji srodna bića, Ente uče svojem jeziku. Poslije toga, Enti zaista postaju narod. Enti izvana izgledaju kao drveće, snažni su i čvrsti. Obično su mirni, razmišljaju vrlo polako i smireno, no kada se naljute u stanju su uništiti čitavu vojsku Orka i Trolova. Kao i vilenjaci, bili su besmrtni, no s vremenom upadaju u nekakav čaroban san i postaju sve sličniji drveću koje čuvaju. Za razliku od muškaraca, ženske Ente zanimaju ravnice i uzgajanje niskog raslinja. Kada su se u Međuzemlju pojavili ljudi, Entice su ih naučile obrađivanju zemlje nakon čega se više ne spominju u pričama naroda Međuzemlja. Jednostavno su nestale. Enti su proveli dugo vremena u potrazi, pretražili su sve šume i polja Međuzemlja, ali svoje družice nikada nisu našli. U vrijeme Rata za Prsten, jedini Enti žive u šumi Fangorn između Isengarda i Edorasa.


Fangorn

U bitki za Hornburg zajedno sa Huornima (probuđenim stablima), predvođeni Drvobradim, opkoljavaju izlaz iz Helmovog klanca.



Drvobradi

Orci koji su bježeći nakon poraza ušli pod krošnje njihove šume, nikada više nisu vidjeli svjetlo dana. Čak se i veliki čarobnjak Saruman skrivao nemoćan pred razbješnjenim Čuvarima drveća iza čvrstih zidina Orthanca