VAITAPU
29.04.2005., petak
BEZDAN
|
Nema me više u tvojim molitvama, više me putem ne prate. A noć mi preti, ponoć i pusta tama, kad me se samo dohvate. Više me ne voliš, kad se vraćam nisi budna, ne goriš, gasne naša zvezda čudna, lažna srebrna stvar. Daleko putujem, vetar nudi neke rime, kupujem, pristaju uz tvoje ime, dva-tri stiha na dar. Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš, plaši me koga pominješ. I sve si dalja, a sve mi bliža bivaš, kao da opet počinje... Ali me ne voliš, to se uvek drugom desi, govoriš, ali više ne znam gde si, da li neko to zna? Šta sam uradio? Kakva tužna humoreska! Gradio ispod gradova od peska dubok bezdan bez dna. |
- 14:48 - Ostavi svoj pecat (6) - Otisni - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Tekstualni zapisi koji ce opisivati stanja i poglede doticne osobe ili ti autora Autor se ogradzuje od svih mogucih i nemogucih psihickig i fizickig ostacenja koja se mogu javiti na citaocu doticnog bloga . Kaslek: nezgul@hotmail.com
WAITAPU
Cim izades iz magle i opazis Waitapu, ne dozvoli srcu da se odvise nasladuje. Pronadi i zapamti mjesto gdje zavrsava planinski vijenac Wa, a pocinje Tapu. To ces lako otkriti. Planina koja je nekoc bila prelijepa i mila Wa, niza je od sjajne zvijezde Tapu. Tamo gdje se planine spajaju i gdje se planine spajaju i gdje Tapu nadvisuje Wa, tu pocinje tjesnac, pocinje prolaz koji te vodi u raznolike, bogate i beskrajne prostore slobodnih mora. Zuri da najkasnije o zalazu sunca budes na pocetku tjesnaca. Tada se protok vode u prolazu mijenja. Cim izade mjesec, voda ce kao rijeka poteci za tebe u povoljnom smjeru i ti ces jos prije svitanja -- ako jos budes ziv -- stici kamo si toliko zudio, s onu stranu Waitapu! Zakasnis li u tjesnac, ne znam gdje ces i kako docekati zoru! Autor: Joza Horvat |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||