VAITAPU
13.01.2005., četvrtak
Jezero
VIse nisam ono sto sam nekada bio Neki dan sam stao na jezeru i pogledao sam svoj odraz u jezeru ... uvjek sam se bojao jezerske vode ljigave tamne i duboke ... Nikada se nisam volio kupati u njemu u moru da i sve iz mora ali jezero .... Stao sam i gledao svoj odraz u tom tamnom jezeru ... isto lice ista ljuska ali ne vise ja posto sam ti. Vise ne marim za njega gledam ga samo kao domacina njemog i poslusnog. Ucinit ce sve sto zaleim i to volim ... mnogo puta ga znam natjerati do granica snaga ili do granica bola i onda njezno tipnuti preko litice .... gledati kako mu se ruke tresu u nemoci kako mu suze kapaju po listovima ... rugam mu se sa visine kako je slab i nespretan u tom svom glupom oklopu kao slon u staklani ... kako je smjesan, tvoje vrijeme je davno proslo ... Vrijeme je da se krene ... udzi u jezero i zaroni ... Ti ides dalje ja ostajem ... |
- 01:01 - Ostavi svoj pecat (1) - Otisni - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Tekstualni zapisi koji ce opisivati stanja i poglede doticne osobe ili ti autora Autor se ogradzuje od svih mogucih i nemogucih psihickig i fizickig ostacenja koja se mogu javiti na citaocu doticnog bloga . Kaslek: nezgul@hotmail.com
WAITAPU
Cim izades iz magle i opazis Waitapu, ne dozvoli srcu da se odvise nasladuje. Pronadi i zapamti mjesto gdje zavrsava planinski vijenac Wa, a pocinje Tapu. To ces lako otkriti. Planina koja je nekoc bila prelijepa i mila Wa, niza je od sjajne zvijezde Tapu. Tamo gdje se planine spajaju i gdje se planine spajaju i gdje Tapu nadvisuje Wa, tu pocinje tjesnac, pocinje prolaz koji te vodi u raznolike, bogate i beskrajne prostore slobodnih mora. Zuri da najkasnije o zalazu sunca budes na pocetku tjesnaca. Tada se protok vode u prolazu mijenja. Cim izade mjesec, voda ce kao rijeka poteci za tebe u povoljnom smjeru i ti ces jos prije svitanja -- ako jos budes ziv -- stici kamo si toliko zudio, s onu stranu Waitapu! Zakasnis li u tjesnac, ne znam gdje ces i kako docekati zoru! Autor: Joza Horvat |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||