VaginalniRedizajn
14.05.2008., srijeda
Limb?
|
Razmišljam o svemu što sam u zadnje vrijeme napravio i puteve koje sam slijedio tokom ove godine i nikako ne mogu reći da sam nešto krivo napravio. A grč je ponovno tu. I sve je u kaosu ponovno, kockice posvude leže, ne nalazm snage da ih pokupim i dovedem u red. Svaki put kad se to desi pitam se dokle će trajati i zašto se upće dovodim u takve situacije, jer na kraju krajeva koliko god nešto izgledalo i vuklo na loše uvijek postoji onaj dio, onaj slatki štapić likoricije za koji se primim objeručke pa se rukama i zubima držim dok ne ispadnem. Pad je dugačak i udarac je snažan, no onda barem znam da sam na kraju. Još malo pa ću se ponovno uspeti tim dugačkim stepenicama i doći ponovno na RAZINU 1. - Izvol'te, oho gosn. Vagred nije vas bilo neko vrijeme već smo se uplašili da ste pogriješili put. Ne bismo željeli da vam se nešto takvo dogodilo. - No, no bez brige put jest težak ali već ga poznajem. - Imate kockice sa sobom? - Naravno već su djelomično složene. - Oho vidim da ste upotrijebili onu staru "repetitio est mater studiorum" - Svakako, drugačije ne ide. Pa uđem ponovno i zrak je pomalo zagušljiv ali sigurno manje nego prije. I barem ne smrdi kao prije. Prođem i nađem se u svijetu iz kojeg sam pao, ali sad je drugačiji, usmjereniji...poznatiji. Ponovno primjećujem ljude i krajolik bez naprezanja i straha pa se sjetim starog i njegovih riječi "Ajmo lafe". Primim gitaru u ruke i molim je da mi oprosti što joj se nisam posvećivao čak i kad bismo bili zajedno, a ona mi uvijek oprašta, i pusti zvuk kakav samo mi znamo... |
02.05.2008., petak
Nezgodacije
|
Sjedim neki dan sa znancem s kojim se dosta dugo nisam vidio i pričamo o raznolikim temama. Tip je dosta ugodan slušač pa uvijek kad se s njim nađem pričamo o svemu i svačemu što najčešće završi s nekakvim pijanstvom jer bi htjeli u jednu večer staviti sve događaje pa pivo prati pivo prati pivo prati pelin pa pivo.... Uglavnom, počne pričati o novoj djevojci i kako mu je super i sve divno krasno, ali na početku je bilo katastrofično jer nije znao gdje mu je dupe a gdje glava... Zašto? Pa zato jer je svak početak takav između ostalog a ovaj posebice. Ona je živjela daleko od njega pa su se čuli većinom preko telefona što je njemu bilo vrlo frustrirajuće, pa neki bivši dečko je gnjavi pa kao da je stalno u nekoj neizvjesnosti odn. nema pomaka. Jasno on bi povremeno otišao tamo a ona ovdje ali nije to veza, nije to to... Već je bio toliko lud da bi najradije iz kože iskočio, kad su konačno ustanovili da su u stvari stvari vrlo jednostavne. I tako je ona nakon 6mj. praktički "telefonske veze" našla posao u Zagrebu, odlučila da ide jer ga previše voli da bi sve poslala dovraga i sad je sve savršeno. Žive zajedno uskoro se žene, posao oboje imaju, stan je dobar, jeftin, a ona preporođena ovdje i njime i gradom i svime što joj je život donio u zadnjih godinu dana. Isto vrijedi i za njega, naravno... Moj zaključak nakon svega toga jest taj da kad si u onoj fazi zaljubljenosti, koja podrazumijeva sva ona potpuno luda stanja izazvana greškom u komunikaciji, igricama "ko koga kako i gdje", ja neću prvi neka ona bude i obratno, da si jednostavno lud i da bi za to trebala postojati tabletica, fino je popiješ i za par minuta shvatiš da ne bi bilo dobro šetati gol u boksericama kvartom ili na posao otići dva sata ranije jer ti mozak pulsira od silnih gluposti cijelu noć i cijela ta izuzetno nervirajuća poluživotna stanja bi bila vrlo lako izbjegnuta. Ideje, misli, zapažanja, recepti, žensko donje rublje, sise: velike ili male, kosi toranj: bu opal ne bu? |
