Through her eyes

subota, 11.11.2006.

At least a million times I've fallen but never will I break

Danas sam dopustila sama sebi da živim u prošlosti. Gledala sam slike onih dana kad je sve bilo lijepo, kad sam imala sve što sam htjela, kad sam bila sretna. Ljeto, da.
Nisam ista osoba. Ali to se mora promijeniti. Odlučila sam da ću dopustit sama sebi da budem sretna, bez da tražim razloge. NEĆU grist nokte. I jednog dana, opet ću se smijat.
Slike. Svi smo tako lijepi.
Otkrila sam swap colors :D I sad smo svi neonski plavi/zeleni. Jer smo NLO. Ali tako smo sretni, tako sretni.
Vratit ću se u ono stanje. Zašto nebi sve opet bilo kao prije? Zašto se nebi beljili u fotić, smijali se i snimali retardirane filmiće? /zašto nebi opet bili djeca?/
Danas sam slušala glazbu koju volim, i podsjećala se zašto i što mi znači. Svaki dio svega što volim je savršen.
Ovo ljeto... Bilo je savršeno, da. Živim za sljedeće. Ljudi, hvala vam :) Svima koji su dijelili kadar samnom, svima koji sad žive u tim uspomenama. Jao, kako sam opsjednuta predivnim slikama.
Osjećam se ko malo dijete koje je provelo 3 sata pretvarajući slike u rozo. I sve sam učinila rozim, od neba, mora, ljudi i cvijeća. I plave ruže i ljubičasto nebo, ljubičasto more, rozo drveće.

Slikano nakon ljeta, u Zagrebu, rekla bi doma ali ne zvući lijepo. Osjećaj nepripadanja, vječito prisutan. I rozi svijet srušio se dva dana prije toga. Does it show?

Photobucket - Video and Image Hosting
- 23:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #