Through her eyes

Lipstick on my cigarettes, frost upon the window pane...

Nisam sigurna gdje je puklo. Ali puklo je, i to je činjenica s kojom se sad moram suočit, a jasno mi je da nikad neću.
Zašto mi sve što zovem svojim mora kliznut kroz prste, nestat u magli, i otić zauvijek? Uvijek je bilo tako. Nikad nisam znala sačuvat ono što sam najviše voljela.
Ali kako, kako, KAKO??? se nešto toliko veliko može rasprsnut u sekundi? Toliko planova. Toliko želja. Toliko LJUBAVI. Kako je moglo samo tako nestat? Ako nešto znam, znam da nisam htjela kraj.
I, kvragu, koga da krivim nego sebe? Što da preispitujem, koje razloge da tražim, kad ih mogu nać samo u sebi? Sebična sam. Zla. Ljubomorna. Nekad nevidim dalje od vlastitog nosa. Ali žao mi je. Da mogu, promijenila bih sve to.
Ono što boli je činjenica da sam stvarno mislila da je to to.
Ono što boli je činjenica da će se ovako nešto dogodit opet, jer jednostavno stvari shvaćamo olako i prepuštamo se okolnostima koje idu protiv nas.
Ono što boli je činjenica da ću uvijek, na kraju, ostat sama, samo okružena drugim ljudima.
Ono što boli je činjenica da one stvari za koje želimo da traju zauvijek, ispare nakon toliko vremena, bez riječi.

...nothing lasts forever, and we both know hearts can change...

Kad mi je rekao da prijatelji ne postoje, zvučao je tako samo. Znala sam koliko sam sretna jer sam smatrala da ih imam puno. Rekla sam mu za svoje osjećaje prema njima, a on je šutio. Sada znam da je shvatio prije mene. Sada znam da mu je otpočetka bilo jasno da neznam što me čeka. I više od svega, sada ga shvaćam. Shvaćam te njegove riječi u potpunosti. Ali nemogu, još uvijek odbijam prihvatiti to da sam prisiljena živjeti kao da nemam prošlost, kao da nisam ni postojala prije sada. Jer u svim ljudima ostavljam dio sebe, i dio mene živi u njima. Kad bi mogla vratit te dijelove, ništa mi više nebi nedostajalo, i mogla bi živjeti normalno. Ali fale mi, fale mi, fale... Jer toliko godina je previše da bi mi bilo svejedno. Sjeti se svega i molim te, reci mi da nećeš dopustiti da to sve postane ništa.
Volim te, rekla sam ti to toliko puta. I još uvijek to mislim.

...do you remember a time when angels,
do you remember a time when fear,
in the days when I was stronger,
in the days when you were here,
when days had no beginning,
while days had no end
when shadows grew no longer
I knew no other friend but you...

Postoje 3/7 u mom životu. I ne želim izgubit nijednu od njih. Jer čim jedna ode, sve sam dalje od ispunjenja. Neke stvari želim da traju zauvijek. A tako smo se i dogovorili. Kad bi mogla znat da i oni osjećaju isto, bila bi najsretnija osoba na svijetu.
Jer SVE je tako puno. Molim te, nemoj mi uzeti moje sve.

... it's lonely here and I think you knew...

Budimo svi ribice u akvariju sa svojim sedminama, bez mogućnosti bijega. Barem ćemo tako biti zajedno. I time sretni. A sada... Primi me za ruku i reci da će sve bit u redu. Pričaj samnom, i reći ću ti sve. Budi tu.

...I always hold a place for you in my heart.
If you think of me, if you miss me once in awhile,
Then I'll return to you,
I'll return and fill that space in your heart...