Through her eyes

subota, 04.11.2006.

One day you'll know.

Vikend koji je u biti tek počeo djevojčice su provele u brdima i bilo im je lijepo. Daleko od civilizacije velegrada pekle su palačinke koje su ispale sirovo. Uvijek. Poslje smo legli spavat, i smrzli se jer određena djevojčica doma nema pokrivača za sve, pa su neki bili osuđeni spavat pokriveni jaknom kraj otvorenog prozora, da bi na kraju završili na podu kupaonice kraj radiatora. Ali usprkos prehladnoj večeri, bilo nam je predivno.

...desperate snows fall from desperate skies...

Pao je snijeg. Ono nevjerojatno je da je mene tim snijegom preplavio takav val čudesnih emocija. S jedne strane, ne podnosim zimu, to mi je najodvratnije godišnje doba i naprosto mrzim živjet po zimi. Ali s druge strane, zima ove godine znači nešto drugo, nešto što je dosad ljeto nosilo samo po sebi, i sretna sam, i čekam. Ajme kako prokleto savršeno.

...in the early morning light, after a quiet peaceful night, you took my heart away...

Predivno je bit svjestan činjenice da si svakim danom sve bliže. Iako znam da će ovaj osjećaj već sutra nestat i opet ću vrištat. Ali svaki dan, svaki dan, svaki dan, bit će sve lakše.

I za kraj jedno OGROMNO srčeko, u koje se usuđujem strpat sve ljude i predmete koje volim i koji su tu. Dovoljno je da znam da jesu.

...I feel you here and it keeps me sane...
- 12:42 - Komentari (8) - Isprintaj - #