petak, 22.10.2010.
Ja stvarno to mislim kad kazem: VOLIM TE
...lagala bih kad bi rekla da za mene ne postojis...da za mene nisi ono sto ces uvjek i biti: MOJA NAJVECA LJUBAV...znam,lagala bih sebe i druge,ali svoje srce nikad nebih mogla jer jedino ono zna istinu i tajnu o tebi...značiš mi mnogo,puno više od prijatelja...sama sam...noć me je odavno sakrila pod svoje okrilje...tama već vlada gradom,mojim tjelom,mojim mislima...viđali se katkada,zapravo...samo kad si ti htio,kad si izrazio zelju biti samnom....da....upravo tako...nisam ti mogla odoljeti...reci ti ne...mada ne zasluzujes moju ljubav niti paznju...opijena tobom mastala sam o nama,o sreći, o ljubavi...ni slutila nisam kako će brzo doći kraj...koliko ću te poslije voljeti...u mojim očima ti si bio sve...svjetlost...nada...sreća i ljubav moja...sada tek shvaćam da stvarno nisi ni slutio koliko mi znacis...za tebe je sve bila samo igra,zabava...tako si lako govorio da me volis,da ti falim...uvjeravao si me u lazi...sada mogu priznati da ti zapravo nikad nisam ni povjerovala u to...znala sam da nesto nije u redu...osjecala sam to...ali nazalost,osjecaj me nije prevario...iskoristio si me...na tako surov nacin...jos uvjek ne zelim vjerovati u to...ti kao da nemas osjecaje....ne vidis da sam samo jos jedna usamljena i zaljubljena djevojka koja je oduvjek zeljela samo jedan tvoj iskreni osmjeh,samo jednu pravu rječ...nikad ti nisam rekla sve ono sto sam zeljela,sve ono sto je tastalo moje srce...nemam drugog nacina da izbacim ovo iz sebe...tako je svaka napisana rjec o tebi...tebi koji ne znaš šta je ljubav...tebi koji se igras s mojim osjećajima....i sada kada je svatko krenuo na svoju stranu, ja te još uvjek volim...istina,trebalo mi je jako puno vremena da te upoznam,ali iako sada zapravo znam kakav si ja te jos uvjek zelim...u meni kao da jos uvjek ima neka nada da ces se promjeniti,da ces me shvatiti....ali opet...neka druga strana mi govori da sam u krivu....iz mene progovara nesto...zelim te,ali to bi bila samo jos jedna greska...tesko mi je,uzasno mi je tesko ne mogu to ni rječima opisati kako se osjecam....najradje bi sad opet,odmah istog trenutka pala u tvoj zagrljaj ali to bi bila samo ona prolazna sreca...opet bi me povrijedio....znam da ne smijem,ali ne mogu pobjeci od stvarnosti...zelim te....mali VOLIM TE... ni sama ne znam kad cu te prestati voljeti,kada preboljeti i dali cu ikada uspjeti...?! 
Taylor Swift - White Horse
- 01:25 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Opis bloga
Nikad ne reci "VOLIM TE" ako ti zaista nije stalo. Ne govori o osjecajima ako zaista ne postoje. Ne drzi me za ruku ako ces mi slomiti srce. Ne gledaj me u oci ako je sve sto govoris laz. Nikad ne reci "zdravo" ako mislis "zbogom" i nikad ne reci "zauvjek" ako neces ostati tu ...
Zasto odjednom takav postajes,
zasto se pravis da me ne poznajes,
zar ne slutis koliko te volim ili mozda
zelis da kleknem i molim. Zao mi je
ali to necu sebi dozvoliti. Ne,ne zelim
biti prosjak ljubavi,pokusat cu da
sakrijem osjecaj svoj,voljet cu te iako
vise nisi moj ...
Kao pahulja na tvom dlanu topim se i nestajem
Znam da rijeka suza ne bi pomogla,
Kao neki stranac ti se okrećeš i odlaziš,
Ja se pitam što sam ti učinila ...
I što mi donosi dan
Sada želim da znam,
Jer ova noć me povrijedila
U samo jednom satu ja sam se promijenila ...
Za sve što smo bili nekad mi
Ja noćas pijem čašu gorkog vina
Moja ljubavi
Za sve što si htio srušiti
Ja se samo pitam
Da li ćeš se kajati ...
Tanka linija na mom dlanu,
Rekla je, ljubav prestaje,
Ali mislila sam
Ne vjerujem to
I sad nadam se
Imaš razloge
Što odlaziš
I da među nama nije gotovo ...
Iako nema nade,ipak se nadam...
Iako su to prazne rjeci,ipak u njih vjerujem...
Iako svaki dan teku nove suze,ipak obrisem ih...
Iako znam da boli,jos uvjek te volim...
Iako je tesko,jos uvjek se borim....
Kako tužno noćas srce moje plače,
duša mi jeca, oči suze kvase...
Kako dusa me boli, strijela jada bode,
onaj kojeg volim, sad od mene ode...
Zvijezde su odjednom izgubile svoj sjaj,
nebo je sivo, nije više raj...Raj je bio sreco
dok postojali smo mi, dok se nisu poput magle
rasprsili svi sni...Nikad zaboravit necu tvoje divne oci,
cak i da zelim, znam da necu moci...Usne sad te zele,
ruke tebe traze, poludjet cu zbog tebe,slatki mali vraze ...
Mozes mi kazati da sam luda i da sam ostala bez ljepote
al' nemoj pricati da me zalis ostavi zaljenje za sirote ...
Da l' imam nekog kraj sebe me ne pitaj, na ulici kad vidis me,
ne pozdravljaj jer prijatelj mi nikad neces postat a drhtaj moga srca ce me odati ...
Sad tuga moje lice skriva, k'o da uziva jer voljet' cu te dok sam ziva, to sam shvatila ...
Noc,ostavljena tu
Samo da mi lice pokrije
Ja ponovno na dnu
Molim za sve tvoje dodire...
I nemam snage ni glasa pustiti
Od tuge koju sada osjecam
Mada znam da me nocas ostavljas
Ja molit cu za svaki poljubac...
Pogled tvoj sve mi govori
I svaka rjec bi bila previse
Pusti me,pusti da ne zaplacem
Jer opet sve u meni umire...
NEK TI BUDE KAO MENI
DA SE DUSA POPUT STAKLA RAZLOMI
NEK TI BUDE KAO MENI
VJERUJ MI,JA NECU ZALITI...
Kažeš suza nije vrijedno još voljeti ću te dugo
Nije se do kraja sve promijenilo
Mi samo nismo jedno stvoreni za drugo
Sve ostalo nas spaja ...
Al što mi vrijedi sve ma što mi vrijedi sve
kad zauvijek nas dijeli tvoje hladno srce što ljubav ne želi
Sve ma što mi vrijedi sve kad zauvijek nas dijeli
tvoje hladno srce što ljubav ne želi ...
Srce noćas gori
Tijelo jedva diše al slomi me do kraja nemoj žaliti
Samo ne govori da ne voliš me više da sve nas drugo spaja ...
Jer što mi vrijedi sve ma što mi vrijedi sve kad zauvijek nas dijeli
tvoje hladno srce što ljubav ne želi ...
Hvala svima koji su me gazili. Bez vas ne bih vidjela ljepotu uzdizanja.
Hvala svima koji ste me slamali. Bez vas ne bih postala čvrsta.
Hvala svima koji su me vrijeđali i omalovažavali. Bez vas se ne bih cjenila, a niti imala samopozdanja.
Hvala svima koji ste me rasplakali i tjerali da plačem. Bez vas se ne bih smijala.
Hvala svima koji ste mi lagali. Da nije bilo vas, ne bih nikada cijenila istinu.
Hvala svima onima koji su me iskorištavali. Bez vas, ne bih se nikada zauzela za sebe.
Hvala svim licemjernim osobama koje su mi bile u životu. Bez vas bih se krila pod maskama, sakrivajući svoje pravo "ja".
Hvala svima onima koji ste me razočarali. Da niste, i dalje bih slijepo i naivno vjerovala, gledajući ljude očima, a ne srcem.
Hvala svima koji ste me povrijedili. Bez vas ne bih naučila da ne postoji apsolutno dobro.
A isto tako ne postoji niti apsolutno zlo.
I na kraju, hvala svima onima koji ne vjeruju u mene. Bez vas se ne bih trudila.
Igrali smo mi na ljubav,nije uspjelo koliko se dalo, toliko se uzelo. Steta, bas steta je sto sve dobro kratko je.
Ne zalim, htjela bih jos jednom sve da ponovim.
