Gostovanje BY: Anita

Kao prvo velika mi je čast što mi je Sick dao priliku da napišem par riječi o njemu(sad kažem par riječi a kad se raspišem ......). Ne znam od kud da počnem, pa evo is samog početka. . .
Sick je u našu školu dašao u prvom razredu (ali ne odma na početku), upoznali smo se na prvom izletu na Info. Nisam imala baš neko mišljenje o njemu, ni imala uvid u to koliko veliko srce se krije u tom čovjeku. Sad mi je pomalo žao što nisam imala priliku upoznati ga još onda. Nakon tog izleta, znala sam samo da ide u paralelni 2.A. Znali smo se sresti na hodniku, gdje bi se samo ponekad pozdravili (ponekad , ali rijetko). U 3. razredu smo se konačno bolje upoznali, za što je zaslužan ponajprije ICQ. Rijetko se naiđe na čovjeka koji je uz tebe ma što se desilo. Čovjeka s kojim možeš podijeliti sve svoje najdublje tajne i koji će ih sa strpljenjem saslušati ma kako glupe i bezvezne bile. Uglavnom takvi su rijetki i neka sam tako nastavi. Ponekad zna biti dosta tvrdoglav (uglavnom uvijek je takav), kad nešto utuvi u svoju glavu nitko mu to ne može izbiti iz nje – možda smo upravo po tome i slični. Mislim da je jedan od onih koji će dosta postići u svom životu jer ima ono što je najvažnije u ovom društvu punom sranja i politike a to je upornost. Ponekad zna biti veliki pesimist, što mene zna razljutiti, ali to se rijetko događa i brzo ga prođe. Kod njega najviše volim što nikad ne skida osmijeh s lica, iz njega uvijek isijava neka vedrina, a kad vidim da je neko tako vedre naravi uvijek je poželjno društvo. No osmijeh na licu ponekad ne može sakriti neku dubinu u njegovim očima. Vrlo je odgovoran i netko tko ga ne poznaje bi iz razgovora s njim mogao doći do zaključka da je puno stariji. Zna svemu dati određenu dozu ozbiljnosti no ponekad se sve to okrene u drugom smijeru pa svijet počne gledati očima desetgodišnjaka. Uvijek je bio uz mene kad mi je trebalo rame za plakanje, kad sam se trebala nakome povjeriti, kad sam bila raspoložena za šalu, kad smo razgovarali o nečem ozbiljenom (rijetko ali našlo se i toga J). Volim ga i cijenim ga jer je osoba koju nitko ne može mrziti ili se ljuti na njega.
Uvijek je spreman na šalu, . . . Kad se to sve zbroji, zbilja je prijatelj kakvog se rijetko nađe i nadam se da ćemo ostati prijatelji ma što se desilo. Za njega ne postoje sitnice , i rijetko olako prelazi preko nečega. Usrkos ponekoj mani on je još uvijek predivan čovijek i prijatelj kakvog treba znati cijeniti. Upravo zato oko sebe voli imati samo ljude koji znaju cijeniti njega ali i prijateljstvo, a takvih ljudi je malo, pa se zato veže samo s uskim krugom prijatelja. Poprilično se slažem s njegovim mišljenjem jer danas je zbilja teško znati komu možeš vjerovati, najbolji ti prijatelj u trenutku zabode nož u leđa ili te pogodi tamo gdje zna da te najviše boli. Zato svima koji ga još nisu upoznali preporučujem da ga upoznaju što prije i zasigurno neće požaliti, jer se takvi ljudi kao što je Sick zbilja rijetki, a ja imam sreću što sam pronašla jednog !


P.S.

Iskoristi cu priliku da ovdje ispod obog posto svima koji me citate i ne citate, svima koji gostujete i ne gostujete, zapravo svim ljudima cestitam ovaj suncani Bozic... ja bi snjegggggggggggggggg




25.12.2006. | 09:56 | 12 K | P | # | ^

<< Arhiva >>

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


Malo o meni

Zovem se Josip,
zovu me Sick,
19 mi je godina,
sve o meni mozete
saznati ako imate
volje citati
ovo moje
carstvo pizdraija...


Omiljeni blogovi

...~PaPaYa~...
danny
Seifer
Silver Angel
Angel talk
Lady Di
Orange
2911
lotosica.blog.hr
Tija
RiLady
Liverpoolgirl
Mareee
Drug Albert
Mala Ramona
...@nchi...
Mistique
Ona
Izgubljena
Piglet
Tonkica Palonkica
Nem
Nemezis
Tanja
Dora
Lucia
Ipak
Clique


Vic dana





Meni draze pjesme..


Lepa protina kći

Još sam bio sasvim mlad,
neke barske ptice sam lovio tad,
kad je došla da se kupa lepa protina kći.

Nije znala gde sam ja,
da je gledam, krišom, kroz trsku i šaš,
a preko reke noć je pala kao plašt.

Mesec tinja nad vrbakom,
srebri nebo, zveda roj,
i kapi vode kao biseri
koji blistaju svud po njoj...

O srce ludo, ludi sni,
već se moji drugovi momčili svi.
A ja sam hteo samo jednu:
lepu protinu kći.

Čudnom pesmom zvoni drum,
te su zime i svatovi došli po nju,
iz daleka, neki svet za mene tuđ.

Baš sam prošao sokakom.
Padao je prvi sneg.
I još ponekad zazvone praporci
što je odnose, ko zna gde...

Da se ženim, imam kad.
Ja sam, eto, ostao momak do sad.
Nikad više nisam sreo lepu protinu kći.

Jedan život, miran, tih.
Nekad bacim kartu il' napišem stih.
Stvari teku, ja se držim izvan njih.

I ljubim dobre, ljubim lake.
Neke prave, a neke ne.
I sve su vile, sve su kraljice.
I sve su nevažne naspram nje...


Sin jedinac

Još sam bio sasvim mlad,
neke barske ptice sam lovio tad,
kad je došla da se kupa lepa protina kći.

Nije znala gde sam ja,
da je gledam, krišom, kroz trsku i šaš,
a preko reke noć je pala kao plašt.

Mesec tinja nad vrbakom,
srebri nebo, zveda roj,
i kapi vode kao biseri
koji blistaju svud po njoj...

O srce ludo, ludi sni,
već se moji drugovi momčili svi.
A ja sam hteo samo jednu:
lepu protinu kći.

Čudnom pesmom zvoni drum,
te su zime i svatovi došli po nju,
iz daleka, neki svet za mene tuđ.

Baš sam prošao sokakom.
Padao je prvi sneg.
I još ponekad zazvone praporci
što je odnose, ko zna gde...

Da se ženim, imam kad.
Ja sam, eto, ostao momak do sad.
Nikad više nisam sreo lepu protinu kći.

Jedan život, miran, tih.
Nekad bacim kartu il' napišem stih.
Stvari teku, ja se držim izvan njih.

I ljubim dobre, ljubim lake.
Neke prave, a neke ne.
I sve su vile, sve su kraljice.
I sve su nevažne naspram nje...