~¤~ Kako jedan čovjek može zasjeniti događaj života?! Pročitajte u našem novom broju!!!
Dugoočekivani 22.06. je došao i prošao…. TOOL u Bologni… napokon… Bili smo spremni za njih, bili smo spremni na dva sata ježenja, bili smo spremni bit cijeli dan u autobusu, ali nismo bili spremni na NJEGA.
29 nadobudnih TOOL fanova okupilo se na fontani i čekalo svoj mali iznajmljeni autobus… i profesionalnog šofera skupa s njim…. (istaknula bih riječ PROFESIONALNOG)….
Dođe mali iznajmljeni autobus… dođe i profesionalni šofer s njim te se grupica upusti u razgovor s dotičnim:
ON: „Dobar dan“
MI: „Dobar dan“
ON: „Jel znate vi put do Bologne?“
MI: „Ne“
ON: „Pa kako onda mislite stić tamo?!?!“
MI: „ ….. „
Rekoh iiiideeeeššššš (da Maki… ideeeeeeššš)……i ukrcamo se mi, sve to ok, i zaputimo se prema Italiji….. dođemo iznad Trsta gdje se treba uključiti na autoput i sama logika ti nalaže ako si došao s lijeve strane da ćeš onda ić desno sad… ALI NE….. Imali smo mi Voljena sa sobom i na velikom raskršću poviče on „LIJEVO!!!“, i što ovaj napravi?!?!? SKRENE LIJEVO!!!! U autobusu 58 očiju zbunjeno škilji u pravcu šoleta sa samo jednom mišlju na pameti „Jel on to upravo skrenuo lijevo?!?!“…. U tom trenutku nismo bili sigurni koji je veća budala, Voljen koji se iz nepoznatih šaljivih razloga zaderao „Lijevo!“ ili profesionalni šole koji ga je poslušao….. i vozimo se mi kojih minutu dvije uz stalne povike „Šole, koncert još nije gotov, mi ne bi još doma“… „Šole, Bologna je desno“…. „Šole, vrati se nazad“….ali ne… a-a… jok… ne reagira…. I dođe cura jedna do njega te mu na malo žešći način objasni da je u kurcu i da se okrene i vrati nas na autoput…. Pa smo malo zakrčili raskršće iznad Trsta.. znate ono gdje uvijek ima 3000 auta… e, pa mi dijagonalno lijepo i okrećemo se fino nježno…. Nije bed….
I tako smo napokon išli bar u pravom smijeru….. Vidjeli mi da to neće dobro završit ovako, pa odlučili na prvom stajalištu/pumpi/whatever kupit kartu jer reko nije nama do šale….I stane on na pumpi… aha…. NAPUŠTENOJ!!!! Od 289 pumpi na talijanskom autoputu, faca uspije pronać JEDNU JEDINU napuštenu…. Polu razrušenu… bez hlada…. I kao za 20 minuta krećemo…. A koju milu majku da radim ovdje 20 minuta?!? I pronašli oni neki kiosk ili štagod i kupio Kiki kartu i odlučio suptilno šaputat šoletu „Lijevo, desno, ravno, stani“ do Bologne jer i Kiki voli TOOL i ono… kad smo već krenuli, što ih ne bi i pogledali jel' ?!
I nastavili mi našu avanturu…. i lijepo stali na kraj xy kilometarske kolone kamiona jer naravno, zašto se ne bi desila nesreća kod Venecije i zašto mi ne bi stajali nekih sat vremena.. pa nama je to super….. Sad nam više nije bilo toliko smiješno… jer uz toliko zastoj i našeg super uber profesionalnog šofera šanse da NE vidimo koncert su postajale sve veće…ali paniku na stranu….
DOŠLI smo u Bolognu… PRONAŠLI smo dvoranu, PUSTILI su nas na parking ispred dvorane, POGLEDALI smo TOOL i raspali se kolektivno…
To što mi taj bend radi ne može se opisat…. ni da želim… a ne želim….Koncert je bio predobar, bila sam presretna i pretužna u isto vrijeme….dala sam 15 eura za poster koji je predivan i to je to….
I onda smo krenuli nazad… : AVANTURE MIT DER ŠOLE pt 2:
Izašli smo iz Bologne, pronašli smo autoput… i onda smo se opustili jer tko se ne bi sada snašao do Rijeke… ono… ravno… autoput… veliki putokazi… pa smo odlučili odspavat malo…. Jer toliko smrdljivu i zgaženu rulju nisam vidjela nikad (do utorka)….
Aha… zatvorili mi okice… ušuškali se i nježno odmaramo… kad odjednom neko kočenje… pogled van ničeg s lijeve strane, ničeg s desne strane.. samo autoput…. Pa zašto je stao nasred autoputa… odgovor: Jer je ispred njega veliki putokaz kojeg se isplati malo iz bliza pogledat…. Predivan putokaz…. Skroz….
Ponovno kolektivno škiljenje u pravcu šofera.. zaključak da NEMAMO POJMA koji kurac on radi i nastavak spavanja…
Nakon 4 ili 5 kočenja ispred putokaza već smo se navikli i nismo reagirali .. to je bila saaaaasvim normalna stvar….
I dođemo mi do naplatne kućice one… na autoputu…. I stane on u onu jednu traku i trubi ovima što rade da zašto ta kućica ne radi…. I nikome ništa jasno… kao „Zašto ako 4 kućice rade, ZAŠTO BI ITKO htio stat u onu jednu koja ne radi?!“ i na kojoj piše nešto što sam zaboravila… ali jasno ti daje do znanja da to NIJE kućica u koju moraš stat…..
I onda malo na rikverc.. pa malo se premjestit u drugu traku i eto….
Najveće iznenađenje je bilo kad smo se probudili i skužili da smo ispred, nama poznate, benzinske Vrata Jadrana….ali da je to to… a-a….. stane barba šole iza kamiona gdje tip trenutno toči benzin i počne mu trubit… nama ništa jasno… tip zbunjeno pogleda u pravcu THE šoleta i ovaj mu maše da se makne…. Mi zbunjeni, tip zbunjen a naš šole očajnički želi benzin i ne želi čekat da ovaj završi nego mu maše da ide ča…. Pa reko ajdeeee….
Dođemo i mi na red, ali ČEKAJTE TO NIJE SVE!!! Kako smo mi došli na red tako je na pumpi bila promjena smjene i naravno da pola sata ne možeš točit benzin… šole lupa po prozoru.. nitko ništa…. Šole opet lupa po prozoru i njurga nešto…. Nitko ništa…. Šole OPET lupa po prozoru i upali se zelena lampica SAMO NA TOJ pumpi… jednoj jedinoj.. našoj … mrak!.... Sve ne bi bilo TAKO dobro, da nismo skužili da OSIM što se konstantno zaustavljao na autoputu i svako toliko skoro ostrugao ogradu, nije vozio samo s pozicionim svjetlima CIJELO VRIJEME!!! Jer ipak je to profesionalni šole… zašto bi on u stranoj zemlji na autoputu upalio svijetla kad može upalit samo poziciju…
Došli smo do fontane u 6 ujutro … nas 10ak sjelo na kavu i nakon 15ak minuta smo skužili da NITKO NIJE REKAO NITI JEDNU JEDINU RIJEČ o koncertu, glavna i jedina tema bio je naš profesionalni šofer koji je uspio zasjeniti cijeli jebeni koncert koji smo mi godinama čekali…
Smrdljivi, čupavi i umorni raštrkali (zakon riječ) smo se na sve strane i išli doma spavat…. Štoviše onesvjestit se…. Ali to nas nije spriječilo da mi najjači idemo van taj dan opet…. JAŠTA!!!!!
Prekjučer smo bili na koncertu od DEFTONES ali o tome ili sutra ili navečer jer me prisjećanje na SUPER UBER KEWL Šoleta malo iscrpilo…. ~¤~
|
¤~¤~¤