Ovu pjesmu sam ja smislila i moram,nažalost,reći da ona dolazi iz moga srca...O dečku kojeg volim...koji vjerojatno misli da ga mrzim,da je debil (što mislim o svakom dečku)ali ovog stvarno volim...

Nekada sam i bila s njime...i teško mi je priznati da je otišao...ali moram reći dam sam si sama kriva jer sam ja bila ta koja je htijela prekinuti...kako sam bila gluuuuuuuuupa....Sada bih sve dala da pomisli da još možemo biti zajedno i da on učini prvi korak...iako meni sve frendice kažu da i ja mogu učiniti taj prvi korak....mene nešto zaustavlja...mislim da je dečko taj koji mora curi 1. prići,poslati joj sms ili slično...tako sam očajna jer ne znam šta da učinim...još je bolje od toga što ja njega uporno želim učiniti ljubomornim pa još izmišljam svakakve priče...ali mislim da to svaka cura radi...

Tako sam bijesna na samu sebe.....ljuta na cijeli svijet i razočarana pojedinim osobama...
Ne znam šta da napravim...ajde...barem u školi ide super...ali kada bolje razmislim u školi je uvijek išlo super,a u ljuavi nikada...i to me boli...a šta da napravim...zatvorim se u sobu,posvetim se slikanju i pisanju kao neke luđakinje...nisam baš tako očajna...
Ali da me srce boli to je sigurno...više nisam ni sigurna u sebe,ni u druge ljude....HELP!!!!!



Kako da se vratim u stvarni svijet gdje je patnja kazna koju dobiješ od roditelja,a ne kazna koju ti zada tvoje ljubav?



Ovo je video od Avril-When you `re gone...ljubi vas vaša Val