so far away...

ponedjeljak, 28.10.2024.

priroda...

Gledam neki video i čovjek govori kako su svi ovi pokreti van life-ova i tiny kućica rezultat nastojanja da se ponovo povežemo sa prirodom, odnosno i sami sa sobom jer nismo mi odvojeni od prirode...i ako jesmo, onda smo odvojeni i sami od sebe. Podsjetilo me to na jedno od najljepših mi planinarenja ikad, jedne Samarske stijene u tako, dosta dobrom društvu...ali, odisale su nekim posebnim osjećajem slobode i baš te povezanosti sa prirodom. Zrak je bio toliko svjež i mirisan, sunce je tako savršeno grijalo, ona kiša koja je pala je toliko savršeno rashladila...sve je nekako bilo kao na overdoseu...jače, ljepše, jasnije...boje su bile izražajnije, mirisi jači, taj osjećaj slobode toliko izrazit...

Poletjela bih bez problema, to je bio taj osjećaj.

I onda proleti cijela godina bez planinarenja. Uopće ne znam kako se to dogodilo. Ok, imala sam tu prometnu početkom godine i nisam baš mogla hodati tih prvih par mjeseci. Onda smo valjda bili lijeni. Onda smo se ulovili radova po kući...i vrijeme je proletjelo. Bez da sam omirisala šumu. Bez da sam hodala po mahovini.
Bez da sam kao divokoza poletjela po stijeni. Bez da sam sjedila na nekom tamo vrhu i guštala u suncu i onom pobjedonosnom osjećaju kad si tamo gore, na vrhu.

Ok, odlučila sam, krajnje je vrijeme za prvo ovogodišnje planinarenje...

<	listopad, 2024
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv