so far away...

subota, 31.12.2016.

i tako....

umjesto rezimea...ovog poglavlja koje je puno toga preokrenulo...

samo nove želje...

puno planinarenja
novih gradova
starih prijatelja
dobrih znanaca
pjesama

puno puno puno lutanja (jer...nedavno si me pitao koje bi ja tri želje odabrala...odgovorila sam; proputovati cijeli svijet...a druge dvije? - ne trebaju mi, rekoh)

ostvarenih snova i nadanja
i onoga čemu se nismo nadali

....pogotovo toga...

puno crteža
uspjeha na poslu
pravljenja važnim...sa pokrićem, naravno...

pokoje vozilo...na četiri ili dva kotača...

more osmjeha

koncerata
zadovoljnih životinja koje ti spavaju u krilu...pa i dvonožnih

zdravlja

ostvarenih i sretnih, tvojih ljudi

izazova...

savladanih strahova
uspona...i padova iz kojih smo izašli bolji...

istraženih dvoraca
putova u nepoznato

fotografija sretnih luđaka na nekim vrhovima...

i zagrljaja...

eto...sve to...i samo to

četvrtak, 15.12.2016.

kriva procjena...

Dogodi se tu i tamo, zapravo vrlo rijetko da neočekivano dobijem nož u leđa. Ne jednom sam svjesno puštala ljude za koje sam znala da su za to sposobni da ostanu u mojoj blizini. Pa me i nije nešto pretjerano iznenadio njihov postupak...očekivani.

No, evo, desilo se u ove 3 godine u poslu ovih dana jedno beskrajno golemo razočaranje. Netko kome sam bila spremna vjerovati na riječ....a inače za sve tražim pismeno da mi se pišu cijene i sva objašnjenja. Žena koja se prema meni postavila od starta kao prema najboljoj prijateljici...ubacila golemu količinu umiljatosti, dragosti, pričanja o privatnim stvarima, li le la le....

Tako nešto čak ni ne volim u poslu, tu neku pretjeranu dozu srdačnosti, ali eto...u ovom slučaju sam nasjela.
Ubacila sam je u posao kao dobavljača jer sam zaista vjerovala da dobro rade. I uglavnom jesu.

Sve je bilo divno krasno i idealno dok joj je tebao netko tko će je ubaciti u igru. Sad se sve ustabililo....nastala su prva dva problema...i na najgadniji, najbrutalniji i zaista podli način je krenula u svoju obranu...pokušavajući pritom uvaliti mene.

Ne bi me to toliko boljelo da nije prije kojih godinu dana isto napravila kolegi kad je neka roba kasnila...a ja sam bila uvjerena da kolega pretjeruje...i vjerovala sam više njoj nego njemu. Zaboravila na taj incident, sve je išlo glatko, rokove nikad nisu prekoračili, cijene su pisali krive, ali ispravili svaki puta...do sad. Zeznuli su nam tisak baš za nas. Boja se skida, a mi to šaljemo kao poklon kupcima. Nama je to antireklama, ne stignemo sad to ispraviti.

A draga je gospođa rekla da pofotkam taj nered, napišem reklamaciju i da će napraviti što može, makar sniziti cijenu. Ono što je napravila bilo je: ruke su nam vezane, vi ste odabrali takav tisak, hrpa nebuloza koje sa tiskom veze nemaju a godinama to radi i vidi se kako nema pojma o tome...i oba moja direktora u cc. Naravno, bili su oni upućeni u sve, ništa nije bilo bez njihova znanja, no ja sam bila dovoljno fer da ne stavljam i njih u cc...a ona je vratila ovako.

Dobro, ponekad je ok kad se ljudi pokažu u pravom svjetlu. To da sam nekoga krivo procijenila, to prokleto boli. S druge strane...ženu nisam sretala osobno...to sigurno može pomoći krivom dojmu.

Ali...ipak mi dođe da još opreznije hodam kroz život.

ponedjeljak, 05.12.2016.

očekivanja?

rijetko, zaista rijetko usporim...jurcam kroz godine kao ptica trkačica, obavim tisuću stvari odjednom, ne znam stati...
Pa onda ponekad, ipak život i organizam kažu dosta. Obično je to nešto vezano uz moje sinuse, kroničnu upalu koju vučem sa sobom od kad znam za sebe, a svakih par godina se manifestira na drugačiji način. Prije su to bile upale grla, pa začepljen nos i visoke temperature, pa jedno vrijeme upale uha, a unatrag zadnjih 5-6 godina se to slijeva u bronhije i završi sa vrlo zabavnim gušenjem.

Već pet dana ne daju mi mira, sve je začepljeno, pa curi, pa davi, pa gnjavi. Ok, jasno mi je, poruka je ta da ne mogu ipak očekivati da jurcam neprekidno i da sve bude ok. Vrhunac je sezone, posao je živa ludnica, znam otići raditi u pola 7 umjesto u 8. Sa strane ima posla, još jedan zvučni klijent će se pribrojiti portfoliu ove godine. Ok, posao je sitnica, ali ipak...biti će toga još.

Nešto od planova se izjalovilo...novu godinu ipak ne znam gdje čekamo, a trebali smo biti oko Zadra...

nova veza se dosta brzo ustabilila...imam osjećaj da smo daleko dulje zajedno jer smo puno skupa...

i jedino što trenutno nedostaje je to moje jurcanje koje je moralo prestati...a u krvi mi je...
ja moram obaviti sve što si zacrtam, očekujem od same sebe da to pratim, a ponekad su zahtjevi više nego nerealni...
nemam pet ruku i 48 sati u danu, ne stignem projuriti grad, pokupovati sve što treba, pospremiti sve, otići planinariti, napraviti komad nakita, dva fuš posla i odmoriti u jednom vikendu...fizički je to neizvedivo...

pa ipak se pitam, kako to da to tako često tražim od same sebe?

<	prosinac, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv