Beštije su to
|
- Ajmo, ajmo, soba mora biti počišćena za pola sata, ako hoćete u kino, ili ću vas ošišati k'o tifusare sa Sutjeske! Tako sam uspjela deriščad natjerati da se prime spremanja svojih soba u koje ja ionako rijetko zalazim, osim ako mi nije nasušna potreba pogledati pišu li se zadaće ili se čitaju stripovi ispod školskih knjiga. Istina, kontrola se mora imati i znati baratati njome, ali neukom promatraču ulet u moju obiteljsku jedinicu zna izgledati kao gostovanje u borgovskoj kocki, gdje je svaki otpor uzaludan, asimilacija stoprocentnoodstotno zagarantirana, kao i traumatično-kafkijanske eskapade u obliku odgojnih metoda koje nepisanim pravilima poručuju "ulaz slobodan, izlaz se naplaćuje". I krenuli tako mamlazi u čistku pod radnim nazivom "kino or kina", i malim ručicama trpali u vreću za smeće i ono što im treba i ono što im više ne treba. Podvukavši se pod krevet, rabijatni "volim te mama, ali ne više od Dinama" osmogodišnjak očiju boje lješnjaka, naišao je na prepreku......napuhani, pomalo ispuhani, balon preostao od ne znam koje fešte. U nedoumici što će s njim, zavapio je iz svoje sobe: - Mama, mama, našao sam napuhani balon. Kaj da radim s njim? - Buši! - viknem ja iz kuhinje, kasapeći svinjske vratove/ine sa ogromnom sabljom, u krvi do lakata, kao da se borim protiv mutirane gmo svinje s napadima gripoznih iskašljaja. - Buši, sine, buši! - ponovim još jednom sjetivši se kako su tamo pevali i kako je miško mogao zavezanih očiju, i kako je lijepo gledati, a još više bušiti. Par minutica docnije, mališa se pojavi predamnom, sa još živim balonom u rukama i gledajući me kao Bambi svoju majku, priupita: - Mama, imaš li čačkalicu? - Što će ti, prijatelju? - Da probušim balon. Uto, majka hrabrost zamahne mačetom u pravcu balona, skrati mu muke jednim kratkim pik-om, ovaj izdahne u miru, djelom na rukama mališe, dijelom na drugom kraju kuhinje, i rezignirajuće, a opet s autoritetom vinske mušice, glasno reče: - Ne treba ti više. Oči boje lješnjaka su se nasmijale, a mališa je kroz smijeh uspio izustiti: - Ja te se ne bojiiiim! Pritom mi je isplazio jezik, odjurio sestri i kao, ovlaš, ne pridajući nikakvu važnost tome, rekao joj: - Mama te zove da joj doneseš svoj balon.... |
