sve počinje onog trena kad prvi puta ugledaš svjetlo dana, dobro još nisi ni svjestan sebe niti ikoga oko sebe al neka, ona koza od babice te pizdukne po dupetu da ti se soba okrene za 360 i počnu te obuzimati neki čudni osjećaji, nešto ti polako klizi niz lice koje niti ne znaš da je tvoje, pa se razdereš od straha i tuge i bola, ma neznaš ni sam koji se kurac dereš, al neka, bitno nek se čuje da i ti imaš glas kojeg nisi svjestan.... taj mali glas bit će jedno izvjesno vrijeme pokretač svijeta oko tebe i ono dvoje koji su stalno tu skaču ko popizdili kad pustiš koju notu, ha da, fora ja se derem a oni me vole, presvlače, hrane , nunaju...ma stari moj onaj osjećaj da se cijeli svijet vrti oko tebe, ma prejebeno(kao sjećam se)...e onda već polako kontaš da ima tu i nekih drugih finesa kako da dobiješ naprimjer pusu ili zagrljaj, pa recimo prdneš na glas a baka se sva zasere od miline, kao njeno jedino i to zna...e, al počinju i prvi problemi, ostave te ležat potrbuške, pa se sad ti okreni a glava ti teška ko bundeva, al nema veze, onaj mali glasić još pali pa ko ga jebe nek si misle malo... postave te da sjediš a ti bi ležo još malo, pa te uče hodat ko da im je to najbitnija stvar na svijetu, pa jebote koji si kurac ne nabave psa pa nek im on hoda a mene puste na miru da ležim i uživam u blagodatima zvanim roditelji.... ajde i to savladaš, al ne toliko iz potrebe već pomalo ,ajde, iz grižnje savjesti prema mami i tati, jebiga treba bit malo profinjen i bacit im koju mrvicu pa nek se vesele....e a pelene, ma onaj koji ih je izmislio trebo bi bit bar predsjednik il tako nešto, pa to je djelo genija, kako onaj pampers upija, ja se zapišam ko krava a dupe suvo, jebeno, sam kad se usereš onda nije tak bajno , al nema veze tu je stara koja će to sredit, pa neće valjda opet past u nesvjest i pitat me "šta si jeo?" pa da moram zvat starog koji jebeno svaki put riga dok me presvlači....aaaa, pa se strmopizdiš niz stepenice, a ovo dvoje van sebe, ti izubijan, stara plače ko da se ona sva raspada, pa daj jebo te neki voltaren il nešt da me blentara prestane ubijat od boli, koji vam je kurac, a ona sebe kljuka apaurinom, tebe obično odvedu kod one budale u bijelom koja ti je zadni put lansirala takvu iglu u dupe da si imo osjećaj kako ti kroz dupe želi prodrijet do glave, a tek bol, ma neopisivo, ko da ti je neko škarama jaja cinguljo, i to tupim...dereš se, normalno, strah je to jebote, a on te razvlači, pa te nateže pa te povežu i slikaju, ko jebeni supermodel, i onda ti stavi neku jebenu traku oko glave i pošalje doma onoj drogiranoj materi koja ti neda tabletu, da a seb je znala uzet... polako i prve riječi, mama, tata, baba, sida, ovaj dida,a oni svi veseli ko da si odrecitiro cijele "prikaze" od Ede Majke...ma ludnica...pa polako eto te i u vrtići, prve pjesmice si naučio, oni ti slože binu i pozovu cjeli komšiluk da te gleda dok njihovo prepametno djete, jeli, pjeva...pa škola, a ti prepametan "sve sa 5 moj mali prolazi" hvali se stara, a ona zna brojat do 4 i to na prste...pa prva cura i pusa, tjedan dana su te trijeznili da malo nadođeš, ma pričat si zaboravio i najrađe bi nazad u kolica..pa nek te vozaju..a onda vidiš kurvu ljubi se s drugim...oooooooooo pa mamu joj jebem men je rekla da sam joj dečko a eno je šlata se s onim pederom "Denisom", više se ne družim s njim...polako dobijaš i prve batine jer nisi svatio da je 2+2=4 a ne pet, ili komad u imeniku u tvom slučaju...i tako do srednje kad počinju prve onak prave ljubavi, a ti od hormona narajcan ko budala, čak si i susjedovu kozu pokušo izjebat, a ona kurva trudna sam što se ne porodi, a ti i dalje jumfer, drkaš na svaku sisu koju vidiš pa nema veze što visi do pupka...prvi spoj i, naravno, ti bi sex a ona neda, pa smišlja isprike, kao ima menzes, ona bi da to bude savršeno itd., a drugi dan ti napuca takvu nogu i još priča po školi da si ju pokušo silovat i ko zna šta sve ne tak da idućih tjedan dana ideš u školu sa škaniclom na glavi... al ajd sredi ti frend lokalnu kurvu, ti izjebeš, skineš si junf, i poslje jedno mjesec dana piješ antibiotike jer si pokupio trišu od selske radodajke..polako matura, ajde nekak prođeš, pa ti se neda na faks, nisu ti ni ocjene bog zna kakve, neg kod mjesnog "poduzetnika" na lopatu i udri 4:1 od mraka do mraka...polako upoznaš onu pravu prvo malo isprobaš jel ona za tebe pa malo živite zajedno i taman kad si dopizdite onak najbolje ti ju zaprosiš i vi se vjenčate....familija, frendovi, stari ma jebeno svi dođu u crkvu da ti se smiju kak si se jebeno sjebo, kak sad moraš pitat ženu za ić na pivu, i take gadosti ti spuštaju, a ti najsretniji čovjek na svijetu..ono...rasturaš...polako i naprcaš ju i dođu djeca i sad si ti u jebenoj ulozi "ono dvoje koji su stalno tu" pa nemreš vjerovat da ti se to dešava, al ipak sad shvaćaš zašto se baka usrala kad si ti prdno i zašto su svi pljeskali kad si izgovorio prve riječi i koji su te kurac terali hodat...da sad znaš što je to biti roditelj i voljeti nešto neizmjerno bez obzira na sve i na one "šta si jeo" dječje mine...i voliš ga i daš mu sve, on ode i polako i on se oženi i njemu se rugaju u crkvi, pa tvoja unučad, pa se ti usereš i tek kad dođeš već pred kraj i vidiš svoj trag koji je ostao iza tebe ipak znaš da ne živiš eto toliko da netko popuni to "radno mjesto" već da živiš za nešto puno više i vrijednije , nešto što se neda opisat riječima nego jednostavno moraš doživjet. ma bit nekom stari je super, sviđalo se to kome ili ne, to te pokreće i daje ti smisao i onda kad je najteže, a svojim roditeljima tek sad počinješ odavati poštovanje koje su ustvari zaslužili ali i zaradili....