Jedna pjesma traži autora
Daleko od Ričice bistre / Planine Raduše / I doma svoga: Sonja Breljak s portala Hrvatski glas Berlin piše o pjesmi "zaboravljenoj" u Samostanu benediktinki na Hvaru. Ovoj pjesmi, naime, ne zna se autor, a ona je naša, "uskopaljska". Zato je i objavljujemo. Da bi pronašla svog autora:Dogodi se ponekad …u nekim burnim životnim vremenima …recimo ratnim …izgube se …zagube se … vrijedne stvari, predmeti, uspomene, čak i prijatelji, bližnji, najdraži …Događalo se u povijesti da u takvim nemirnim vremenima poneko od autora, slikara, književnika ili običnih, malih ljudi, izgubi koje …njima ili svima …vrijedno djelo pa daj ti to poslije traži …Nešto se pronađe a nešto opet i ne. No, bude i drukčijih slučajeva – ima se djelo …a nigdje autora! E, takav je slučaj baš sad u našim rukama. I prati nas već godinama …izroni svako malo, pa poneko priupita: -A je li …a tko napisa onu pjesmu? Ovo …”onu” …odnosi se na …rukom ispisane a nepotpisane ….stihove poslane, ostavljene i zaboravljene u Samostanu Benediktinki na Hvaru. Nigdje autora. I tako već od rata na ovamo. Pjesma …naslova “Mojoj baki”, nastala …piše ispod stihova …u svibnju 1993. godine. Brojne priupitale i hvarske koludrice a i mi, tu i tamo …pa ništa! Možda nam Hrvatski Glas o autoru da koji glas?! Mojoj baki Staru, bolesnu I sa štapom u ruci skloniše te od granata Jer opet navališe vuci O, ti, snažna, Pričala si nam suznih očiju O turskom vaktu O prvom i drugom svjetskom ratu Sama Jer djeda proguta rat drugi Šestero djece podigla si Kako Ni sama, kažeš, znala nisi O, bako, draga Umrije ti Daleko od Ričice bistre Planine Raduše I doma svoga umrije ti kao izbjeglica Na otoku mora Jadranskoga Laka ti bila Naša hrvatska zemlja Krvlju i suzom natopljena Ali nikad porobljena svibanj, 1993. |
< | kolovoz, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |