Kutija šibica 2008.
Poraz Uskopljana već u 1. koluMalonogometna momčad Sloge iz Uskoplja nastupila je i ove godine na 38. malonogometnom turniru Kutija šibica 2008.. Na žalost, ni ove godine Uskopljani nisu uspješno startali. Već u prvoj utakmici, odigranoj u ponedjeljak, 24. studenog, izgubili su rezultatom 5:0 od momčadi Aluferit građenje - MNK DOMI TURBO iz Velike Gorice. Ipak, vrijedi zabilježiti da je Sloga nasupila u sastavu: BAŠKARAD Perica, PURIVATRA Salem, DOŠLIĆ Mirnes, BATINIĆ Mario, HADŽIĆ Edhem, ŠISTOV Zoran, GVOZDEN Sefir, GRUBEŠA Vladimir i TURIĆ Mario. |
Hrvatska težačka zadruga
Dogodilo se na današnji danDolaskom austro-ugarske vlasti na našem području stvorili su se povoljni uvjeti koji su omogućavali napredak na gotovo svim područjima života. Veliki oslonac poljodjelstvu i hrvatskim seljacima u Uskoplju bile su štedno-kreditne institucije, otvorene uglavnom zalaganjem Hrvatske narodne zajednice dr Nikole Mandića. Tako je na današnji dan 1912. godine u našem mjestu osnovana Hrvatska težačka zadruga, koja je registrirana u Okružnom sudu u Travniku 1. ožujka 1913. godine. Napomenimo da je gotovo dvije godine ranije, 21. siječnja 1911. godine, osnovana Hrvatska težačka zadruga Bugojno, a 21. prosinca 1910. godine, Hrvatska težačka zadruga za zajmove i štednju Čipuljić.(05) |
Za zločinački pothvat optužena i - matematika
Zaključcima demografkinje optužbe Ewe Tabeau u predmetu protiv šestorice hercegbosanskih Hrvata, optužnica proširena i na zdrav razum i matematiku!Demografski ekspert obrane bivšeg premijera Herceg Bosne Jadranka Prlića, profesorica Geografskog fakulteta u Beogradu Svetlana Radovanović ustvrdila je da zaključci demografkinje optužbe Ewe Tabeau o demografskim posljedicama hrvatsko-muslimanskog sukoba 1993. i 1994. godine nisu "ni stručni ni znanstveni". Ewe Tabeau je istražujući posljedice sukoba u Mostaru, Čapljini, Gornjem Vakufu - Uskoplju, Prozoru, Jablanici, Ljubuškom, Varešu i Stocu zaključila da je tijekom sukoba HVO i Armije BiH slika stanovništva u tim općinama etnički radikalno promijenjena u korist Hrvata, a te svoje zaključke temeljila je na popisu stanovništva iz 1991. i glasačkim popisima iz 1997. godine, kao i podacima Ministarstva za izbjegla i raseljena lica BiH koje je Radovanović okvalificirala kao " nepouzdane i nekvalitetne". Uzmemo li u obzir svima dostupne podatke koji se odnose na našu općinu ne možemo ne reći da je profesorica Radovanović za zaključke Tabeauove upotrijebila krajnje blage izraze. Naime, zaključci demografkinje optužbe ne samo da nisu ni stručni ni znanstveni, nego su oni, budući da su rađeni za potrebe sudskog postupka koji može imati dalekosežne posljedice ne samo za optužene, nego i za narod kojega su oni predstavljali, ali i budućnost BiH, krajnje tendenciozni i, zbog potpune neosjetljivosti prema žrtvama, čak monstruozni. No, kako je to slika stanovništva naše općine nakon sukoba HVO-a i Armije BiH “etnički radikalno promijenjena u korist Hrvata”? Prema popisu stanovništva iz 1991. godine na području općine G. Vakuf – Uskoplje živjelo je ukupno 15.181 (100%) stanovnika, od čega 10.706 (ili 42,50%) Hrvata, 14.063 (44,80%) Muslimana, 110 (0,40%) Srba i 302 (1,30%) ostalih. Prema podacima UNHCR-a od 30.12.2000. godine na području naše općine živjelo je ukupno 20.250 stanovnika, od čega 7.209 Hrvata, 13.000 Bošnjaka i 41 Srba. Dakle, 2000. godine u odnosu na 1991. godinu na području naše općine nedostajalo je 3.497 Hrvata ili čak 32,70 % od njihova ukupnog broja iz 1991., 1.063 ili 11,00% od ukupnog broja iz 1991. godine i 69 Srba ili čak 62,70% od ukupnog broja iz 1991. godine. Ovim podacima svakako treba dodati i činjenicu da je tijekom hrvatsko-muslimanskog rata djelovanjem Armije BiH gotovo 43% Hrvata naše općine (4600) raseljeno sa svojih ognjišta. Istovremeno, svoje domove napustilo je i 1300 Muslimana, što čini 10% njihova ukupnog broja. Uz to, većina naselja u kojima su živjeli isključivo Hrvati potpuno su uništena i u njima nije ostao niti jedan stanovnik. Takva su naselja: Batuša (raseljeno svih 282 Hrvata), Bojska (9), Donja Ričica (482), Gornja Ričica (14), Grnica (23), Humac (197), Krupa (489), Lužani (49), Pavić Polje (736), Rosulje (88), Voljice (301), Vrse (256), Bistrica (od 914 Hrvata raseljeno 693) itd itd…. Imajući u vidu ove podatke, ne možemo se ne zapitati što bi se tek dogodilo i kakvi bi zaključci Tabeuove bili da se, kojim slučajem, podaci o stradanjima Hrvata na području naše općine odnose na Muslimane? I, dakako, ne možemo se ne zapitati je li presuda u ovom predmetu već donesena? |
U Trnovači uhićen Dragiša F.
Kao član deminerskog tima rasturao drogu...Na osnovu operativnih saznanja koja su imali pripadnici Odjeljenja kriminalističke policije (OKP) Policijske stanice Bugojno su u jednom ugostiteljskom objektu u naselju Trnovača kod Gornjeg Vakufa-Uskoplja priveli Dragišu F. (38) iz Miljevića, općina Istočno Sarajevo, pod sumnjom da posjeduje i rastura heroin. Nakon obavljene kriminalističko-tehničke obrade policija je kod njega pronašla tri grama heroina, deset komada tableta “heptanon”, dio aluminijske folije i novčanicu presavijenu u obliku cjevčice koja je, pretpostavlja se, služila za ušmrkavanje droge. Dragiša F. je odranije poznat policiji, s obzirom na to da se na teritoriji Istočnog Sarajeva ranije bavio rasturanjem i preprodajom droge. U Gornjem Vakufu-Uskoplju je boravio kao član deminerskog tima koji je angažiran u ovoj općini. Predmeti koji su izuzeti će biti poslani na vještačenje a u istragu o ovom slučaju uključili su se i pripadnici Federalnog MUP-a i Centra javne sigurnosti Istočno Sarajevo. |
Sletjeli s ceste
Iz današnjeg policijskog izvješćaDana 15.11.2008. godine, oko 23,45 sati, prijavljeno je Policijskoj stanici Gornji Vakuf - Uskoplje, da je u ulici Branitelja Domovine u Gornjem Vakufu - Uskoplju došlo do slijetanja s puta vozila marke “Ford-Fiesta”, bez registarskih oznaka, kojim je upravljao Agan F., a kao suvozač se nalazio Ismet S., oba iz Gornjeg Vakufa - Uskoplja. Tom prilikom je navedeno vozilo udarilo u stub rasvjete. Vozač i suvozač su zadobili teže tjelesne ozljede i prevezeni su u Kantonalnu bolnicu Travnik. Očevid su obavili istražitelji Odjela kriminalističke policije Policijske uprave Bugojno. Istraga je u tijeku. |
Optužba pokušala dovesti u pitanje krediblitet Z. Batinića
Optuženi Slobodan Praljak optužuje međunarodnu zajednicu za podjelu BiH. Nakon što su Srbi dobili 49 posto teritorije i svoju republiku, Hrvati su tražili samo "zrcalnu jednakopravnost" koja se, po njegovom mišljenju, sada na sudu tretira kao zločin radi čega mu "puca mozak od takve nelogičnosti"...Zdravka Batinića koji svjedoči u obranu Jadranka Prlića ukazujući na odluku Visokog predstavnika iz ožujka 2001. godine kojom je svjedoku zabranjeno vršenje svih javnih funkcija i kandidiranje na izborima u BiH. Tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petrisch Batiniću je zabranio sudjelovanje u političkom životu nakon što je Hrvatski narodni sabor BiH na zasjedanju u Mostaru 3. ožujka 2001. godine proglasio privremenu hrvatsku samoupravu na većinskim hrvatskim područjima. Osim Batinića, istom odlukom je smijenjeno još nekoliko Hrvata među kojima i Ante Jelavić, tadašnji član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ BiH. Kada je ovo pitanje pokrenuto optuženi Slobodan Praljak je zatražio dozvolu da napusti sudnicu i povuče se u "svoje prostorije" pošto, kako je rekao, ne želi prisustvovati političkom suđenju. Po njegovom mišljenju, svjedok je "dobar i karakteran čovjek" upravo zato što se bori za pravo da zastupa svoja politička mišljenja koja su, po Praljku, sankcionirana "aktom Hitlera", misleći očito na Petrischa. Prlićev branilac Michael Karanvas složio se sa Praljkovom ocjenom da je riječ o političkom pitanju kojem nije mjesto u sudnici. On je rekao da Hrvati u BiH samo nastoje preživjeti te da zato i traže svoj, odnosno treći entitet, pošto Srbi svoj već imaju, te da mu nije jasno šta tužitelj želi dokazati. "Upravo to", odgovorio je tužitelj Kenneth Scott i ukazao da Karnavasove riječi potvrđuju tezu tužiteljstva o konzistentnosti političkog programa stvaranja trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini za koje se svjedok, kako je rekao, zalagao još od kraja 1991. godine. Sviđalo se to obrani ili ne, dodao je tužitelj, međunarodna zajednica je u jednom trenutku odučila da se ti ciljevi ne mogu ostvarivati na način na koji je to svjedok radio, a dokumenti iz OHR to potvrđuju. Praljak je zatim ponovo ustao i optužio međunarodnu zajednicu na čelu sa SAD što su Daytonskim sporazumima podijelili BiH. U toj podjeli Srbi su, po njegovom mišljenju, prošli najbolje pošto su pored 49 posto teritorije dobili i svoju republiku dok su Hrvati, prema njegovim riječima, tražili samo "zrcalnu jednakopravnost" koja se ovdje (u sudu) tretira kao zločin radi čega njemu "puca mozak od takve nelogičnosti". Svjedok je odgovarajući na pitanja tužiteljice Hedvig Moe potvrdio da je 2001. godine prihvatio mjesto dopredsjednika hrvatske samouprave. Međutim, smatra da su Petrischeve optužbe neutemeljene i ukazuje da je OHR tu odluku ukinuo nekoliko godina kasnije. Spomenuo je i činjenicu da je protiv njega i još nekoliko Hrvata pred Sudom BiH bio pokrenut postupak zbog pokušaja rušenja pravnog poretka, ali je tužitelj na kraju odustao od gonjenja pošto "nije imao dokaza". (Izvor: ICTY) |
Tako je govorio fra Nikica Miličević
Dogodilo se na današnji danNa današnji dan 1993. godine u Fojnici su ubijeni gvardijan franjevačkog samostana fra Nikica Miličević (1957.) i samostanski vikar fra Leon Migić (1937.), obojica rodom iz toga kraja i obojica istaknuti mirotvorci. Ubijeni su rafalima iz automatske puške iz neposredne blizine, kada su ubojicama otvorili vrata samostana. Ubojica fratara bio je Miralem Čengić, iz visočkog sela Srahinje, otac jednoga djeteta, star 40 godina. On je priznao zločin, a na to zlodjelo potaknulo ga je, kako je sam izjavio, to što je fra Nikica na privjesku za ključeve imao tradicionalni hrvatski grb. Osuđen je u Sarajevu na 11 godina zatvora, a kao olakšavajuća okolnost navedeno je da je ubijao pod utjecajem alkohola. Viši vojni sud pooštrio mu je kaznu na 12 godina zatvora. Svjedok toga zločina dr. fra Vitomir Slugić, profesor Franjevačke teologije, izjavio je da se okrutno ubojstvo, koje je bilo smišljeno, tako na sudu svelo na obično ubojstvo u krčmi… Fra Nikica je u svibnju te 1993. godine u Uskoplju bio zarobljen od strane muslimanskih snaga, zajedno s uskopaljskim župnikom fra Vicom Tomasom i svim članovima konvoja Kruha sv Ante, koji je prevozio humanitarnu pomoć i hrvatskom i muslimanskom stanovništvu srednje Bosne. Bio je to tipičan primjer najobičnijeg drumskog razbojništva. Muslimanske snage otele su 13 kamiona pomoći, ali i novac, nakit i druge vrijednosti osoba koje su bile u konvoju. Fra Nikica je tom prilikom Skopaljskom vjesniku dao opsežan intervju u kojemu je, između ostaloga, rekao: “… uvjeren sam da ja kao povijesni nasljedovatelj fra Anđela Zvizdovića neću morati tražiti Ahd-namu. Uvjeren sam da ćemo mi izboriti svoja prava na slobodu na ovim prostorima. Ali, isto tako, uvjeren sam da niti Muslimani neće morati tražiti Ahd-namu od nas Hrvata, nego da će imati svoju slobodu na ovim prostorima. I zbog toga ponavljam da bi trebalo štovati tuđu slobodu da bismo svi mogli živjeti u slobodi.” Tako je u vrijeme ratno govorio fra Nikica Miličević. Uskoplje ga se rado sjeća. (04) |
Književna nagrada "Stjepan Džalto"
HRVATSKA UZDANICA USKOPLJE Na temelju članka 2. Odluke o književnoj nagradi „Stjepan Džalto“, Hrvatska uzdanica Uskoplje raspisuje NATJEČAJ za dodjelu književne nagrade „Stjepan Džalto“ Kulturna udruga Hrvatska uzdanica Uskoplje dodjeljuje književnu nagradu „Stjepan Džalto“ za najbolju neobjavljenu kratku priču. -Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa od 500,00 KM. - Priče ne smiju biti duže od 5 kartica teksta i ne smiju biti uzete kao dio iz dužeg proznog djela. - Priče moraju biti napisane na hrvatskom jeziku i ne smiju biti objavljene. - Prosudbeno povjerenstvo prima po jedan rad od svakog autora. - Radovi se šalju u digitalnom zapisu na CD-u u jednom primjerku i obvezno u tri istovjetna ispisa kuvertirano pod šifrom s rješenjem šifre u zasebnoj zatvorenoj kuverti, koja mora sadržavati: ime i prezime, adresu, te broj telefona autora. - Radovi se šalju na adresu Hrvatska uzdanica Uskoplje, 70280 Uskoplje pp 51. - Rok za predaju radova je 31.1.2009. godine. - Organizator zadržava pravo nagrađene i druge izabrane radove objaviti u zasebnoj knjizi. NAPOMENA: Rukopisi se ne vraćaju HRVATSKA UZDANICA USKOPLJE |
"Da je želio HVO je mogao kamenjem istjerati Armiju BiH iz G. Vakufa - Uskoplja"
Prema izvješću ICTY-ja Zdravko Batinić, svjedok obrane bivšeg premijera Herceg Bosne Jadranka Prlića, drugog dana svjedočenja opisao kako su srpske snage raspoređene na obroncima Kupresa zavađale Hrvate i Muslimane iz G. Vakufa - UskopljaIako su "dali besu" jedni drugima da se neće zavaditi, Muslimani i Hrvati iz G. Vakufa - Uskopljasu, prema iskazu Zdravka Batinića, bivšeg člana Ratnog predsjedništva te općine koji svjedoči u obranu nekadašnjeg premijera Herceg Bosne Jadranka Prlića, zaratili u siječnju 1993. godine i to zahvaljujući, između ostalog, i topničkoj "podršci" srpskih snaga sa Kupresa. U unakrsnom ispitivanju od strane obrane bivšeg ministra odbrane Herceg Bosne Brune Stojića, svjedok je naveo da su se srpske snage, nakon početka sukoba, zabavljale na račun Muslimana i Hrvata tako što su naizmjenično granatirale malo hrvatske, pa malo muslimanske dijelove grada. "Tako je svaka strana mislila da je granatira ona druga", rekao je svjedok. U nastojanju da stvore utisak da se Muslimani i Hrvati granatiraju međusobno Srbi su, prema obavještajnim podacima HVO iz tog perioda, za granatiranje muslimanskih naselja koristili jednu, a za gađanje hrvatskih drugu vrstu minobacačkog naoružanja. Obrana je ukazivala da je HVO u G. Vakufu - Uskoplju poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći da se zaustave neprijateljstva između pripadnika dva naroda. Međutim, mirnom rješenju se usprotivio vrh Armije BiH pošto je "već imao planove da pitanje ustroja države riješi vojnim putem". Svjedok je rekao da nije znao za postojanje takvih planova Armije BiH, ali je dodao da je HVO u to vrijeme, samo da je želio, mogao "kamenjem istjerati Armiju BiH iz G. Vakufa - Uskoplja". Taj, po obrani prvi značajniji sukob Hrvata i Muslimana u G. Vakufu - Uskoplju, okončan je krajem veljače 1993. godine. Prema optužnici, HVO je počeo sa napadima na muslimanska naselja još u listopadu 1992. godine i poslije kratkog zatišja nastavio ih je početkom 1993. godine - dva dana nakon Bobanove objave da je potpisan Vance-Owenov mirovni plan. Naime, 6. siječnja 1993. godine HVO je izvjesio svoju zastavu u G. Vakufu - Uskoplju, a, također prema optužnici, na pripadnika Armije BiH koji je pokušao da je skine otvorena je puščana vatra. Deset dana kasnije Armiji BiH je upućen ultimatum da se povuče sa tog područja. Optuženi Slobodan Praljak je tokom svog dijela unakrsnog ispitivanja od svjedoka tražio i dobio potvrdu da je Armija BiH u drugoj polovici srpnja 1993. godine zauzela Bugojno, a potom napala G. Vakuf - Uskoplje. Svjedok je potvrdio da je 1. kolovoza u gradu vidio generala Praljka koji je, kako se sam pohvalio, tog dana na tenku s Pidriša poveo vojsku prema G. Vakufu - Uskoplju. |
Trogodišnji Stjepan Buljan još uvijek u komi
Zbog teških povreda glave prevezen je u Klinički centar u SarajevuTrogodišnji Stjepan Buljan koji je, kako smo javljali, povrijeđen u prometnoj nesreći na magistralnom putu Uskoplje - Bugojno u mjestu Pavić Polje zbog teške je povrede glave prevezen u Klinički centar u Sarajevo i još se nalazi u komi. Prema informacijama iz županijskog MUP-a, dječak je udarilo vozilo marke "golf 4" kojim je upravljao Abid Heljić (24) iz Uskoplja. Očevici su policiji rekli da je dječak u trenutku nesreće bio s majkom kojoj se otrgnuo iz ruke i podletio pod Heljićevo vozilo. Trogodišnjak je nakon ukazane pomoći u Domu zdravlja Uskoplje prevezen u travničku bolnicu, gdje su liječnici konstatirali teške povrede glave zbog čega je prebačen u Sarajevo. |
Svjedočenje Zdravka Batinića
Dok je Zdravko Batinić jučer pokušavao odgovoriti na sudačko pitanje je li HDZ BiH bio "satelit HDZ Republike Hrvatske" iz prevodilačke kabine se začuo komentar, istina na engleskom jeziku, "nego šta da je bio"...Zdravko Batnić, bivši član Ratnog Predsjedništva G. Vakufa - Uskplja tvrdi da je za početak sukoba u toj općini odgovorna muslimanska strana. Svjedočeći u obranu bivšeg premijera Herceg Bosne Jadranka Prlića svjedok je opisao tri incidenta koja su dovela do izbijanja rata između Armije BiH i HVO u Gornjem Vakufu - Uskoplju Prvi incident se dogodio 20. lipnja 1992. godine kada su, prema riječima svjedoka, pripadnici TO (Teritorijalne obrane) ispalili prve granate na hrvatski dio grada. Za taj incident je, tvrdi, bio odgovoran Hanefija Prijić zvani Paraga, zapovjednik Zelenih beretki. Nakon toga u stanovnike G. Vakufa - Uskoplj uvukao se duboki strah i nepovjerenje prema pripadnicima drugog naroda. Nastojanja da se održi mir su dodatno poljuljana drugim sukobom koji je počeo u noći 25. lisopada 1992. godine kada je došlo do puškaranja koje je potrajalo nekoliko dana. Prema svjedoku, jedan od zapovjednika TO Fahrudin Agić je na sastanku održanom krajem tog mjeseca sam priznao da su "neki zapovjednici TO izgubili živce i samovoljno donijeli odluke da otvore vatru". Rat između Hrvata i Muslimana u Gornjem Vakufu - Uskoplju je, prema riječima svjedoka, počeo 11. siečnja 1993. godine. Iako nije mogao precizirati tko je tog dana prvi počeo pucati, svjedok je rekao da su Muslimani samovoljno uklanjali zastave i druga obilježja hrvatskog naroda u BiH koja su bili istaknuta po gradu povodom božićnih i novogodišnjih blagdana. Po izbijanju sukoba obukao je odoru HVO i uzeo pušku u ruke jer se, kako je objasnio, njegova kuća nalazila na stotinjak metara od prve linije fronta. Svjedok je, između ostalog, tvrdio da je HDZ BiH "od osnutka do danas" bio za cjelovitu i samostalnu Bosnu i Hercegovinu. Dok je svjedok pokušavao odgovoriti na sudačko pitanje je li HDZ BiH bio "satelit HDZ Republike Hrvatske" iz prevodilačke kabine se začuo komentar na engleskom jeziku "nego šta da je bio". Optuženi Slobodan Praljak je oštro protestirao, tvrdeći da je u slušalicama na šestom kanalu – na kojem se suđenja prevode na BHS (bosanski-hrvatski-srpski jezik) - čuo i smijeh propraćen riječima "Tuđmanovi vazali", što on smatra "neprihvatljivim i uvrjedljivim". Suci su napomenuli da su oni "imuni" na ovakve i slične komentare pošto svakako ne razumiju lokalni jezik. Nakon uobičajene sudske pauze je priopćenoo da su prevoditelji zamijenjeni, a da će o incidentu biti provedena istraga. Svjedočenje Zdravka Batinića se nastavlja danas. (Izvor: ICTY) |
Stradalo trogodišnje dijete
Prometna nezgoda u Pavić PoljuJučer, 9. studenog 2008. godine, oko 17,10 sati, na magistralnom putu M-16, G. Vakuf - Uskoplje-Bugojno, u mjestu Pavić Polje dogodila se prometna nezgoda u kojoj je vozač Abid H. iz G. Vakufa - Uskoplja upravljajući vozilom marke “Golf IV “, registarskih oznake 089-E-975 udario pješaka S. B. (starosti 3 godine) iz Pavić Polja. U nezgodi je pješak S. B. zadobio teže tjelesne ozljede. Očevid su obavili istražitelji Odjela kriminalstičke policije Policijske uprave Bugojno. Istraga je u tijeku. |
Roblje
Dogodilo se na današnji dan: 10.11.1475.Osmanlije su u 15. stoljeću, prilikom osvajanja Bosnu strašno pustošili, a njene ljude odvodili su u ropstvo. Pretpostavlja se da su tom prilikom Osmanlije odveli u ropstvo preko 100.000 zarobljenika, od čega je oko 30.000 uvršteno u janjičare. Uskoplje, naravno, nije bilo nikakav izuzetak, pa je i mnogo Uskopljana od strane Osmanlija prodano u roblje, o čemu su ostali i pisani tragovi. Tako je na današnji dan, 10. studenog 1475. godine neki Murat, Doganov sin, iz Uskoplja Jakovu Buniću, Dominiku Puciću i Đori Puciću za jednoga konja “darovao” četvoro ljudi: Divca i ženu mu Vladnu, Radića i ženu mu Stanu. |
"Sedam dana zatvora i tri godine progona u rodno mjesto..."
Kratko podsjećanje na današnji dan 1934. godine...O odnosu tzv. visoke politike i maloga čovjeka, odnosno male sredine kakva je naša, mnogo se i često raspravlja i na ovome blogu. Često se i događaji kojima smo sami bili svjedoci pokušavaju pošto-poto staviti u kontekst nekih viših interesa i nekih duboko zakulisnih igara, e da bi se, kao takvi, opravdali sami sudjelovatelji u tim događajima ili da bi se podržala već stvorena slika i učvrstili okviri tih događaja, koje je propisala jedna i jedina unaprijed zadana Istina. Iz potrebe da se stvari oko sebe gledaju ne «svojim očima», nego kroz prizmu tobožnje «visoke politike» nikada nije, niti će ikada i doći nešto dobro. Mnoštvo je primjera iz naše bliže i dalje prošlosti, pa i sadašnjosti, koji govore u prilog tome. Jedan primjer desio se upravo na današnji dan daleke 1934. godine, kada je uskopaljski župnik fra Vje(r)ko Kulijer bio progonjen zbog, ni manje ni više, ubojstva srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića, koje se zbilo 9. listopada 1934. godine. Kronika Franjevačkog samostana u Fojnici (prema Škegro: Ruža na vjetru) o tom događaju je zabilježila: "Prvi slučaj župnika u Gornjem Vakufu, fra Vjerke Kulijera. Tude je bio upraviteljem sreske ispostave neki Srbijanac Urošević Maleša. Ovaj otprije nije trpio župnika zbog njegova tobože «separatističkog» rada medju tamošnjim hrvatsko-katoličkim narodom. Ovako je neraspoloženje prema župniku stekao po klevetničkoj informaciji sreskog načelnika Gajića iz Fojnice. Za progon nepoćudnog župnika dobio je spomenuti upravitelj u ovim crnim danima, kada je gotovo svaki državni upravni službenik mogao neodgovorno raditi što hoće. Uroševića žandari prisilili su, kundačenjem, trojicu svjedoka na izjavu da je fra Vjeko rekao u crkvi puku da je sada vrijeme opće narodne žalosti, ipak slobodno pjevati, premda je on sasvim suprotno rekao, što je spremna zakletvom posvjedočiti cijela župa. Pozvani župnik, od dotičnog upravitelja, primio je ne samo optužbu, nego odmah i drakonsku osudu na žandarsku prijavu: 7 dana zatvora i tri godine progona u rodno mjesto Fojnicu. Upravitelj nije htio čekati konačnu odluku više administrativne vlasti (banovine i ministarstva) na koje se okrivljeni župnik utekao, nego dok je njegova osuda postala pravomoćna, poslao je župski ured žandare, da pod prisilom protjeraju fra Vjeku iz župe. Taj postupak bio je tako netaktičan i nečovječan da se tako nešto slično moglo dogoditi samo u bespravno tursko doba, a ne u eri slavljene «slobode». Bez da su dali išta okrivljeniku iz kuće uzeti, kuću i ured nekom predati, uzeli su ga žandari preda se i poveli kroz čaršiju prema Rostovu. Sav je kršćanluk varoši izašao na ulicu i gledajući taj nevidjeni prizor glasno plakao i vikao: «što smo dočekali, da našeg svećenika vode žandari ko zlikovca». Ubojitih 10 sati gonili su ga preko Rostova u Travnik, da se nije nigdje ni mrvice čega okusio. Iz Travnika je preveden željeznicom u Busovaču. Otale nedjeljom zorom, po jakoj zimi (11. studenog) u Fojnicu. Odstranjen je sa svoje župe uoči nedjelje kad je velik narod bio došao u crkvu, ali nema mise, jer im je otjeran župnik. Nastalo je neopisivo negodovanje i glasni lelek. S dozvolom sreskog načelnika, fra Vjerko je osobno otišao u Sarajevo zamoliti od redovničkih i crkvenih vlasti intervenciju. Potom je otputovao u Beograd, da se kod samog ministarstva policije požali na ovaj nekvalificirani postupak i zatraži zadovoljštinu. Prilično su ga razumjeli, te s obećanjem brzog izvida stvari otpravili. Samo je za požaliti, da od svojih redovničkih starješina ne samo nije uzet u zaštitu i obranu, nego je i napadnut...»(05) |
Kočićevo pero u Uskoplje
Još jedna nagrada Josipu MlakićuKnjiževna nagrada ''Kočićevo pero'' za jesen 2008. godine bit će dodijeljena uskopaljskom književniku Josipu Mlakiću za knjigu ''Tragom zmijske košuljice''. Odluku o dodjeli nagrade Mlakiću jednoglasno je donio žiri u čijem sastavu su bili književnici Nikola Vukolić, koji je i direktor i glavni o odgovorni urednik Zadužbine ''Petar Kočić'', te književnici Mile Stojić i Miljenko Jergović. Nagrada će laureatu biti uručena, 14. studenog, na manifestaciji „Kočićevo podne“, na „Interliberu“, 31. međunarodnom sajmu knjiga i učila na kojem Zadužbina „Petar Kočić“ Banja Luka-Beograd već deset godina izlaže svoje knjige. O stvaralaštvu Mlakića govorit će Vukolić, Jergović i Stojić, a nagradu će mu uručiti Anton Kasipović, ministar prosvjete i kulture RS-a, Miroslav Bulčić, generalni konzul Republike Hrvatske u Banjoj Luci i Nikola Vukolić, direktor i glavni o odgovorni urednik Zadužbine „Petar Kočić“. |
Stradao pješak
Prometna nezgoda u ZlavastiJučer, 6. studenog 2008. godine, oko 16,10 sati, na magistralnom putu Bugojno–G. Vakuf - Uskoplje, u mjestu Zlavast, općina Bugojno, dogodila se prometna nezgoda u kojoj je vozač Mato L. iz G. Vakufa - Uskoplja, upravljajući vozilom marke «Audi 6», registarskih oznaka 491-E-228 udarilo pješaka Dževada V., rođen 1967. godine iz Bugojna. Navedeni pješak se kretao prema svom vozilu marke «Golf II», koje je bilo parkirano pored magistralne ceste, koje je također oštećeno u prometnoj nezgodi. U nezgodi je teže tjelesne ozljede zadobio pješak Dževad V., te je nakon ukazane liječničke pomoći u Medicinskom centru-Bugojno prevezen u bolnicu-Travnik. Očevid su obavili istražitelji Odjela kriminalističke policije Policijske uprave Bugojno. Istraga je u tijeku. |
Omeragić prijetio inspektoru
Priopćenje za javnost županijskog MUP-aDana 06.11.2008. godine, u 11.00 sati, Glavni županijski inspektor ministarstva gospodarstva Županije Središnja Bosna Hasan Hrnjić je prijavio da je dana 5.11.2008 godine u službenim prostorijama ministarstva u radno vrijeme došao Ramo Omeragić iz G Vakufa - Uskoplja i verbalno ga vrijeđao i prijetio mu. Prijetnje i vrijeđanje su se odnosile na život i tijelo navedenog inspektora i njegove obitelji, koja imaju obilježja krivičnog djela «ugrožavanje sigurnosti». Po zaprimljenoj prijavi službenici Policijske uprave Travnik su upoznali kantonalnog tužioca o čemu če biti poduzete zakonom predviđene mjere i radnje.Dalja istraga je u toku. |
< | studeni, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |