uskoplje
18.11.2007., nedjelja
Vukovar 18.11.1991. - 18.11.2007.
O jednom Uskopljaninu, vukovarskom logorašu U povodu dana sjećanja na žrtvu Vukovara prenosim iskaz jednog vukovarskog logoraša onako kako je on prepričan u knjizi Stotinu svjedočanstava (Zagreb, 1993.) na strani 41. Identitet svjedoka je zaštićen i u rečenoj knjizi on se pojavljuje pod šiform L-33.L-33 rođen je1933. u općini Uskoplje (BiH), s prebivalištem u Vukovaru. Po nacionalnosti Hrvat, rimokatolik, oženjen, otac dvoje djece. Posjedovao kuću u Vukovaru s dvorištem i jednu kuću u Borovu s nekoliko godpodarskih zgrada. Ne zna što je s imanjem. Živio s obitelji u Vukovaru i radio kao radnik, ali i na imanju i pomagao djeci u različitim poslovima u ugostiteljstvu i trgovini mješovite robe. Budući da je bio u hrvatskoj teritorijalnoj obrani Vukovara, bio je ranjen 29. kolovoza 1991. i liječen u bolnici do 4. listopada 1991., a zatim je prebačen iz bolnice u “Komerc” u Borovo. Tu je bio sve do 19. studenog 1991. kada je palo Borovo i kada je došla bivša JNA, paravojne srpske formacije i sugrađani Srbi. Zbog pada Vukovara zarobljen je istoga datuma u Borovu, s više od 3000 ljudi. Odveden je u logor Stajićevo gdje je bio do 22. prosinca 1991. Kasnije je prebačen u Niš gdje je bio od 22. prosinca 1991. do 26. siječnja 1992. U zarobljeništvu bili su svi maltretirani i tučeni, a neki i do smrti, gladovali su i smrzavali se. Vrijeđali su ih, sve, i ranjene i sve ostale. Postojala su mučenja na razne načine koja nije vidio, ali je čuo od ostalih zatočenika, a svi odvedeni noću nisu se više vraćali. Od batina mnogi su ostajali bez zuba i inače invalidi. Zna imena svih maltretiranih, a poznat mu je identitet počinitelja zločina. Zna da je u logoru ubijen Branko Koh iz Vukovara. Za članove svoje obitelji ne zna ništa. 30. lipnja 1992.” |
Prvi post na uskoplje blog.hr napisan je 21. listopada 2004. godine u 22.25 sati
-
-
uskoplje.blog homepage