Gospojina!!!
Eto, tako dolazi i Gospojina. Taman nas obuzme ljetna obamrlost, pa nam se čini da ljetu zapravo i nema kraja, a onda zatišje najednom mine. Na ulicama se počinje zamjećivati sve više automobila, ljudi se vraćaju s odmora, po njivama uz cestu umjesto žita sve češće se viđaju strnjike, prispjevaju kruške gospojinke... sve se nekako uskomeša. Ta vrhunac je ljeta! Gospojina, odjednom nam sine kroz glavu. U grad, ili bolje reći u crkveno dvorište slije se gomila svijeta, koji, što zbog vjere, što zbog navike, prestoji dugačku misu i sve brišući znoj napola uha sluša propovjednika, a svojom drugom polovicom misli na ručak koji će uslijediti poslije mise kod nekoga u gostima ili na prostrtoj deci u crkvenom dvorištu. A kasnije, kad mlaka piva počne polako iz želuca dizati upravo pojedenu hladnu janjetinu i vrući karpuz (koji upravo nakon Gospojine postane prezreo i trul), svi će krenuti vidjeti «šta ima», pa sve tako pozdravljajući se s onima koje nisu vidjeli od prošle Gospojine, ući u noć.....
(foto:Z.M., 2006.) |
< | kolovoz, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |