uskoplje

01.11.2006., srijeda

Svjedočenje na sudu kao produžena ruka agresivnog rata

Već prvog dana svjedočenja Fahrudina Agića na suđenju šestorici bivših čelnika HZ Herceg-Bosne postalo je razvidno da ovaj bivši zapovjednik muslimanskih snaga, suđenje u Haagu shvaća tek kao produženu ruku agresivnog rata, kojega on -na nesreću ove zemlje i svih njenih naroda - još uvijek ustrajno vodi...


Nakon serije svjedoka optužbe koji su prošlog tjedna na suđenju šestorici bivših čelnika HZ Herceg - Bosne svjedočili o, kako kažu, napadima HVO na sela u okolici Uskoplja u siječnju 1993. godine, na suđenju je započelo svedočenje brigadira Fahrudina Agića, bivšeg zapovjednika mjesne Teritorijalne odbrane, a potom i 317. brdske brigade Armije BiH.
Na početku svjedočenja, koje će, kako je najavljeno, trajati do kraja ovog tjedna, Agić je opisao postupni rast napetosti između hrvatskih i muslimanskih snaga u gradu, prve oružane sukobe koji su izbili već u lipnju 1992. godine, dolazak jedinica iz Hrvatske poput "Garavih" (!!??)i "Frankopana" pod izgovorom da pripremaju napad na srpske pozicije na Kupresu, kao i uspostavljanje kontrolnih punktova HVO na prilazima Uskoplju. Razvoj događaja će, rekao je Agić, pokazati da su sve to bile pripreme za oružano zauzimanje od strane hrvatskih snaga.
Napetost je posebno porasla, rekao je Agić, nakon što su snage HVO u listopadu 1992. godine zauzele Prozor. HVO je nastavio gomilati snage (Agić ne precizira o kojim je to postrojbama HVO-a riječ koje se, po njegovim riječima "gomilaju" u Uskoplju, a isto tako, propušta reći bilo što o gomilanju snaga Armije BiH na istom prostoru (Jajačka brigada, postrojbe iz Zenice, Bugojna, Novog Travnika, Konjica...), te istovremenom nesudjelovanju muslimanskih postrojba iz Uskoplja na položajima prema srpskim snagama uopće - op.a.) kontakti između hrvatske i bošnjačke strane bili su sve slabiji, a poseban problem su predstavljale komunikacije, budući da su snage HVO svojim kontrolnim punktovima blokirale sve ključne prometnice oko Uskoplja (Agić ponovo nijednom riječi ne spominje punktove muslimanskih snaga - op.a.). Agić, koji je tada bio načelnik štaba obrane Armije BiH, te je o svemu tome redovno obavještavao III. Korpus u Zenici, ali je njegov zapovjednik Enver Hadžihasanović inzistirao da se po svaku cijenu izbjegne sukob sa HVO, jer bi krizom u Uskoplju bio praktično odsječen ostatak zemlje (od čega odsječen, Agić ne precizira - op.a.) budući da je tuda, kako je rekao svjedok, "prolazilo sve što je dolazilo u BiH." (Agić, također, ne precizira OTKUDA je dolazilo SVE što je prolazilo kroz Uskoplje i SVE što je dolazilo u BiH - op.a.).
Do otvorenog napada, kako kaže Agić, snaga HVO na jedinice Armije BiH u području Uskoplja došlo je 12. siječnja 1993. godine (kao početak sukoba u siječnju 1993. godine uobičajeno se smatra 11. siječnja, kada su (u 17.00 sati) pripadnici Armije BiH ispalili tri granate na donji dio grada, napučen pretežito hrvatskim življe. 12. siječnja u 15.05 sati, pak, unatoč naporima dviju strana da se smiri stanje, upravo je Fahrudin Agić zapovjedio otvaranje topničke vatre po naseljima s pretežito hrvatskim življem (Košute, Trnovača) - op.a.). U nastojanju da se situacija smiri, 14. siječnja 1993. u Uskoplje je, na pregovore sa čelnicima HVO, došla delegacija III Korpusa na čelu sa zamjenikom zapovjednika, generalom Džemalom Merdanom. Međutim, umjesto pregovora kojim bi se došlo do mirnog rešenja krize, bošnjačkoj strani je – rekao je svjedok koji je prisustvovao tom sastanku – upućen ultimatum da u roku od 24 sata svoje snage stave pod kontrolu HVO, inače će biti na silu razoružane (Agić ovdje propušta reći da je pregovora ipak bilo, odnosno da su dogovorene konkretne stvari tj. dogovoreno je da se svo topništvo stavi pod kontrolu, da se na položaje topništva postavi mješovita komisija HVO-a i Armije BiH iz Bugojna, a nakon toga da se počme s izvlačenjem snaga u dodiru. Na crti razdvajanja HVO-a i Armije BiH situaciju bi kontrolirala policija HVO-a i Armije BiH. Nikakvo čudo da to Agić ne spominje danas, kada istu zapovjed nije prenio ni vojnicima kojima je zapovjedao u vrijeme kad je postignut taj dogovor, pa ju njegovi vojnici nisu mogli ni poštovati. Naprotiv! - op.a.). Ultimatum je, prema svjedoku, bio sadržan u dokumentu vlade Hrvatske Republike Herceg Bosna (Agić opet svjesno griješi. U siječnju 1993. godine Hrvatska Republika Herceg-Bosna NIJE postojala, ona je uspostavljena 28. kolovoza 1993. godine, dakle 8 mjeseci kasnije. U vrijeme o kojemu govori postojala je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, koja je podnijela najveći teret obrane BiH (prema neovisnim analitičarima do kraja 1992. godine, kada su otpočeli sukobi između Muslimana i Hrvata, sudjelovanje Muslimana u obrani BiH nije bilo veće od 20 %) - op.a.) na čijem je čelu tada stajao optuženi Jadranko Prlić. General Merdan je, prema svjedoku, na to reagirao veoma smireno, ili se pretvarao da je smiren, dok je Agić zapovjedniku HVO, pukovniku Andriću, rekao da s tim papirom može učiniti nešto što mu je "nezgodno da ponovi pred sudom." (Agić ovdje ne spominje, a zgodno je podsjetiti i na činjenicu da je dan kasnije Merdan sa jednog sastanka hrvatskih i muslimanskih predstavnika istjerao Abdulaha Topčića i to zbog njegovih i za Merdana ekstremnih stavova - op.a.).
Sukob HVO i Armije BiH u Uskoplju trajao je sve do sredine veljače, kada je sklopljeno primirje koje se je, rekao je Agić, "uz velike napore (velike napore hrvatske strane? - op.a.)uspjelo održati do 20. lipnja 1993. godine."
- 16:15 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Opis bloga

Linkovi

Lektira