Jezik u službi politike
“Naziv Općine Gornji Vakuf i naziv naseljenog mjesta Gornji Vakuf mijenja se u Gornji Vakuf – Uskoplje.” Tako glasi prva točka Odluke o općini Gornji Vakuf - Uskoplje koju je potpisao visoki predstavnik Wolfgang Petritch 15.9.2001.. Činjenica da ova odluka nije donijeta u normalnoj demokratskoj proceduri, kao rezultat nedvojbene volje građana, već da ju je donio visoki predstavnik, nikoga ne oslobađa obveze da na SLUŽBENOJ razini koristi upravo propisani naziv za grad, odnosno općinu: Gornji Vakuf – Uskoplje. Međutim, na brojnim se službenim mjestima još uvijek često apstrahira ova odluka visokog predstavnika, pa se umjesto propisanoga koristi samo jedno ime, obično G. Vakuf, čime se na najgrublji način krše propisi ove zemlje, ali i ugrožavaju nacionalna prava jednog konstitutivnog naroda. Jer, ne zaboravimo, čistke u jeziku obično prethode stvarnim čistkama... Prokoško jezero Šećući se prostranstvima interneta naišao sam na stranice Turističke zajednice Županije središnja Bosna, dakle službene stranice jedne od državnih institucija osnovane sukladno Zakonima Federacije BiH. Ove stranice tipičan su primjer jezične poltike koja jezik promatra isključivo kao sredstvo ostvarenja nacionalističkih interesa, a ne kao sredstvo sporazumijevanja među ljudima, a time i kao sredstvo zbližavanja i uzajamnog obogaćivanja među različitim narodima. Već na početnoj stranici stoji da je riječ o stranicama TZ Srednjobosanskog kantona/Kantona središnja Bosna, a na svim ostalim stranicama koristi se samo naziv Srednjobosanski kanton. Kome pripadaju ova dva naziva Županije središnja Bosna? Hrvatima sigurno ne. Imena mjeseci napisana su na čistom srpskom jeziku, budući da, prema A. Isakoviću, i Bošnjaci i Hrvati, za mjesece koriste ista imena. Tako piše da se Uskopaljske jeseni održavaju u oktobru. To je isti onaj ignorantski odnos prema Hrvatima, kao i kad na FTV spiker Papu nazove Jovanom Pavlom II... Doista, dug je popis primjera ignorantskog, omalovažavajućeg i netolerantnog odnosa prema jezičnim pitanjima koja su, u osnovi, pitanja nacionalne ravnopravnosti. Bez ambicije da ovdje dam potpunu analizu problematičnih dijelova ovih stranica, spomenut ću još samo one koje se direktno tiču Uskoplja. U izborniku «Gradovi» stoji samo naziv G. Vakuf, u zborniku «Linkovi» upućuje se na SLUŽBENE stranice G. Vakufa, a u izborniku «Razglednice» nailazimo na istu stvar... Kako sam već rekao uporaba samo jednog naziva za naš grad moguće je na privatnim stranicama i u privatnoj komunikaciji (kao što je to slučaj na ovom blogu), a u službenoj uporabi moraju se poštovati propisi ove države. Baš kao na jezičnoj razini, tvorci stranica TZ-a se i u fotografskim prilozima prema Hrvatima odnose kao prema nacionalnoj manjini. Za Uskoplje se donose tri razglednice koje su snimane s, čini se, Krča ili Malog Seoceta, i prikazuju samo Mahalu, tj bošnjački dio grada. Na svim razglednicama u prvom su planu džamija i sahat kula, a od hrvatskog dijela grada snimatelj je, izgleda, bježao kao vrag od tamjana. U izborniku «Vjerska događanja», od vjerskih događanja prikazana su samo Ajvatovica (na nekoliko fotografija) i Podmilačje, a na svim ostalim fotografijama riječ je tek o vjerskim objektima. No, ni među tim objektima nema, recimo, uskopaljske crkve, koju je projektirao Karlo Paržik, jedan od najznačajnijih arhitekata koji su ikada djelovali na prostoru BiH, nema ni bugojanske crkve, koja je jedna od najvećih katoličkih crkava u BiH, nema ni gučegorskog samostana... Sve u svemu, ovakve stranice TZ potrebno je što prije promijeniti i uskladiti s pozitivnim propisima FBiH, a ako to članovi Turističkog vijeća nisu u stanju učiniti, onda jednostavno, uz web stranice treba mijenjati i – članove Turističkog vijeća, ali i članove uskopaljske podružnice TZ-a. Naš grad u "razglednicama" TZ sveden je na Mahalu, muslimanski dio grada |
< | prosinac, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |