|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
*iluzija stvarnosti.
Pred svojim se očima totalno raspadam.
*ponovno trijezni, ponovno stranci.
Beskrajno prazan jurim prema zalasku.
U fliperu lica i ulica glasovi tonovi rasuti.
Tvoje lice poput uhode me prati.
Meni se dušo od tebe ne rastaje.
Noćas su ovdje ravnodušne sjene.
(Uvijek ista priča.)
Love Angel Music Baby.
Putting holes into happiness.
Killing your fantasy.
You got me dancin' and cryin'.
I opet. Opet sam sjedila okružena ljudima među koje definitivno nisam spadala. Čekajući hranu i slušajući priče žene u narodnoj nošnji sa zastrašujućim dekolteom prekoputa mene osjetila sam ono unutarnje vrištanje. I htjela sam otići. Samo što dalje otamo. I tako sam. Objašnjavajući zainteresiranim doktorima i poznatim profesorima o našem školskom sistemu i mom prelasku u klasičnu gimnaziju, cijelom dušom odjetjela daleko.
Vrištanje je postajalo sve jače i jače, a mene je več polako počela hvatati paranoja.
Ali, bila sam bespomoćna.
Jedino što mi je preostalo bilo je mirno sjediti, jesti kruh i smirivati živce i vrištanje peppersima baš kao što me teta Tanja lijepo naučila.
(...)
"a uspomena bar imamo ohoho.
Od djetinjarija kao što su bile zatvaranje timoteja u ormar i incidenti sa toplim napitcima preko neuspjelih pokušaja dokazivanja odraslosti sve do destruktivnih nagona i Savršenog maturalca..
A najviše je bilo smijeha.
Gledati bezuspješne Vitine i Mislavove pokušaje savijanja žlice UMOM.
Timothejevo "Do you work in a pencil case?"
Banekove imitacije.(" e ono lik me satro i ja sam se složio na pod ko Isus,e.")
Bubino bacanje metle kroz prozor 2. kata u napadaju panike.
Nataleove pjesme veri. Nataleove bolesne škare i
Jurica pod stolom.
Ukradeni zastor i Natale na ormaru."
(...)
Drago mi je zbog svega što se desilo. sve dobro će mi ostati u obliku prekrasnih uspomena kojih ću se prisjećati sa smješkom na licu ili sa suzom u oku.. A sve loše, A bilo ga je, ću također zapamtiti. I drago mi je što se desilo. Naučilo me lekcije o ophođenju s ljudima, o tome da je naivnost opasna, o tome da je najbolje biti jak i samo šutjeti. O tome da su pravi prijatelji najveće blago i privilegija. O tome da ljudska zavist i ljubomora ne poznaje granice i o tome da treba voljeti ljude kojima je stalo.
Jer u sljedećem trenutku mogu nestati.
"a ti kujo, teško mi je reći. ali Drago mi je što si odigrala ulogu prikrivene negativke u određenom periodu mog života. što si izigravala dobročiniteljicu i što si Uvijek htjela pomoći. DRAGO mi je što si mi uništila taj život, ti i tvoja zla armija, da si učinila svoje, svoj posao. Ali što si uopće dobila time? Nisi dobila povišicu, niti više mjesta u svom dvosobnom stanu. Mjesto pored tebe u tvom krevetu još uvijek je prazno, a i nitko ne nije više zavolio.
Ali nemožeš reći da nisi svjesna jer ti znaš da si me uništila. Makar na par mjeseci, no i to je nešto, za mene kao životno iskustvo, i za tebe, ti ženo bez života, bez srama, bez ljubavi. Ti ženo praznih očiju,praznih riječi, praznog srca, ti koja si samo čekala da preuzmeš bilokakvu ulogu u nečijem životu.
Bar na kratko vrijeme osjećala si se važnom. Ljudi su te slušali. Ljudi su ti se povjeravali. Ljude je zanimalo tvoje mišljenje o svamu tome.
I po prvi put u životu. Po prvi put ljudi nisu okretali očima kad si otvorila usta, po prvi put oni su strepili kad si stala pred njih.
Bila si Netko.
I naučila si me pameti, ili kakogod vi to več kažete jeli.
i hvala bogu da nema više takvih kao što si ti, zlih, praznih osoba, pod krinkom svetice koja bi spasila cijeli svijet.
Ali hajde, na ovaj način ću te bar zapamtiti.
Jer to je ono što si tako htjela nijeli?.
